fbpx
European Western Balkans
Analize Bezbednost Izdvojeno

Šta je IPAP i šta on predstavlja za Srbiju?

Poseta predsednika Vučića NATO-u; Foto: NATO

U poslednje vreme se sve češće govori o reviziji Individualnog akcionog plana partnerstva (IPAP). Šta je zapravo IPAP i kakvu korist on donosi Srbiji?

Individualni akcioni plan partnerstva predstavlja najintenzivniji oblik bilateralne saradnje NATO sa zemljama koje nisu članice ovog saveza.

Ovaj mehanizam saradnje nastao je 2002. godine na samitu zemalja članica NATO-a u Pragu, sa ciljem da se uspostavi sveobuhvatnija saradnja sa partnerskim zemljama, kao i da ona bude što je moguće više prilagođena potrebama i interesima svakog od partnera. Kako je tada rečeno „saveznici su odlučni da nastave i unapređuju podršku i savete zainteresovanim partnerima, kako bi im pomogli u suočavanju sa izazovima 21. veka”.

Dakle, IPAP predstavlja sredstvo za struktuiranje i adekvatno organizovanje bilateralne saradnje NATO-a sa partnerskim zemljama u cilju izvršavanja reformi u zemlji koja nije članica. U praksi, on je još jedan od pokazatelja da je ovaj savez više od vojno-bezbednosne organizacije, kako se često percipira u javnosti i da ta saradnja sa ovom organizacijom može obuhvatati različite oblasti.

Od “osnovnih” oblasti vezanih za odbrambena, bezbednosna i vojna pitanja, tu su i neka “alternativna” poput oblasti informisanja javnosti, saradnje u oblasti nauke, životne sredine i planiranja u vanrednim situacijama, zaštite podataka.

Kada je u pitanju Indvidualni akcioni plan partnerstva za Srbiju, februara 2011. godine na sednici Vlade Republike Srbije donet je zaključak o pokretanju procedure za izradu ovog plana, a Prezentacioni dokument usvojen je jula iste godine.

Da ni promena vlasti ne donosi zaokret u kursu Srbije da blisko sarađuje sa ovim zapadnim partnerom, pokazuje da je u decembru 2014. Vlada Srbije usvojila ovaj dokument, a početkom 2015. je usvojen i od strane NATO. S obzirom da IPAP predstavlja predviđeni plan saradnje, a ne međunarodni sporazum, njega nije morala da ratifikuje Narodna skupština.

Prvi IPAP ustanovljen je na dve godine, ali je na inicijativu Vlade Srbije produžen na još godinu dana, dakle i na tekuću 2017. godinu.

Akcioni plan obuhvata hiljadu aktivnosti koji stoje našim pripadnicima Vojske Srbije i ministarstvu odbrane na raspolaganju, Srbija po “a la carte” principu bira do 160 u kojima želi da učestvuje.

Iz ugla NATO o saradnji sa Srbijom kroz IPAP govorio je i politički savetnik za Srbiju u Odeljenju za politička pitanja i bezbednosnu politiku u NATO-u Knut Kirste, u intervjuu za naš portal.

“Saradnja sa Srbijom fokusirana je na područja u kojima Srbija želi sarađivati sa NATO-om i gde ova organizacija može doneti dodatnu vrednost, uključujući na primer reformu nacionalnih bezbednosnih snaga i institucija, kao i naučnu saradnju vezanu za bezbednost.”

Fomralno gledano, Indiviualni akcioni plan partnerstva Srbije i NATO organizovan je na u četiri poglavlja – politički i bezbednosni okvir, odbrambena i vojna pitanja, zaštita tajnih podataka i javna diplomatija.

Kada je u pitanju prvo poglavlje – politički i bezbednosni okvir IPAP sporazuma, ono je sastavljeno od dva dela. Prvi se fokusira na već utvrđen pravac spoljne politike Srbije i usmerenost ka Evropskoj uniji, saradnju Srbije sa Alijansom kroz program Partnerstva za mir, ali i podsticanju regionalne saradnje.

Dokaz bliske saradnje možemo videti i kroz sada već redovne susrete generalnog sekretara NATO-a sa predsednikom Srbije Aleksandrom Vučićem. Naime, njih dvojica su se pored sastanak na marginama različitih skupova, sastali u novembru tri poslednje godine za redom. Generalni sekretar Stoltenberg je posetio Srbiju 2015. godine, dok je prethodne i ove godine predsednik Srbije posetio sedište NATO-a.

Drugi deo se odnosi uglavnom delom na oblasti koje su obuhvaćene Pregovaračkim poglavljima 23 i 24, kao značajnim poglavljima u pregovorima sa Evropskom unijom, što zapravo predstavljala usavršavanje unutrašnjeg društvenog i političkog uređenja.

U tom delu se pominju marginalizovane grupa, unapređenje rodne ravnopravnosti, zaštita nacionalnih manjina, veća inkluzija Roma, smanjenje siromaštva i unapređenje položaja osetljivih grupa – poput dece, žena, osoba sa invaliditetom, LGBT osoba.

Dobar deo ovih aktivnosti u delu koji govori o rokovima predstavljen je kao stalan proces, što nam zapravo govori da je reforma u ovim oblastima permanentna.

Kada je u pitanju poglavlje koje se tiče odbrambenih i vojnih pitanja, tu kao ciljevi stoje osiguravanje mira, obezbeđivanje efikasnog sistema odbrane, kao i saradnja sa evropskim i međunarodnim partnerima, što je u potpunom saglasju sa Strategijom odbrane Republike Srbije.

Reforma odbrambenog sistema kako bi se postigla njegova ekonomska održivost stoji kao jedan od ciljeva. Upravo u ovom procesu značajno mesto ima Srbija – NATO saradnja, koja postoji više od jedne decenije. Između ostalog, njena značajna svrha je i u podsticanju članica NATO-a da efikasnije koordiniraju aktivnosti sa Srbijom u cilju boljeg izvršenja reformi u oblasti odbrane.

Važno je pomena da je upravo ova grupa zadužena kao podrška za saradnju u okviru Koncepta operativnih sposobnosti, odnosno dostizanja partnerskih ciljeva planiranja, kao i unapređenje koordinacije kompletne bilateralne saradnje.

Obim saradnje na ovom planu istakao je i ministar spoljnih poslova Ivica Dačić izjavom “da u poslednjih pet godina Srbija održala 44 vojne vežbe sa SAD i članicama NATO-a”.

Posle nekoliko desetina vežbi na kojima je Srbija učestvovala van granica naše zemlje, za 2018. godinu je najavljena i prva vojna vežba sa NATO-om na našem tlu. U pitanju je regionalna vojna vežba REGEX 18, koja se realizuje po NATO standardima za članice Mediteranskog dijaloga, zemlje članice programa Parnerstva za mir i NATO.

IPAP za Srbiju znači i saradnju u oblasti zaštite tajnih podataka. Iako je ova oblast specifično uređena u domaćem pravnom sistemu, posebna pažnja koja je data ovoj tematici poglavljem u IPAP-u ima za cilj da istakne potrebu za modernizacijom ovog sistema u nameri da se u budućnosti razmenjuju informacije i podaci sa EU i NATO.

Saradnja u ovoj oblasti postojala je i pre IPAP-a kada je Srbija potpisala sa NATO-om Sporazum o bezbednosti podataka i kodeks o pristupanju. Dakle, težnja za sistematizacijom komunikacije postoji već duže vreme, a kroz IPAP nastoji da se usavrši.

Četvrto poglavlje obuhvata nekoliko značajnih tema i nosi naziv javna diplomatija, naučna saradnja i upravljanje vanrednim situacijama. Kada ih razložimo na sastavne delove, situacija izgleda ovako:

Naučna saradnja se ostvaruje kroz program „Nauka za mir i bezbednost“. Domaće institucije i istraživačke organizacije te pogodnosti i koriste. U ovu oblat spadaju projekti poput „Žene za mir i bezbednost“, projekata borbe protiv terorizma, borbe za veću bezbednost u energetskoj i ekološkoj oblasti.

Upravljanje vanrednim situacijama jeste posebno poglavlje u okviru kojeg Srbija i NATO uspešno sarađuju.

Kako je najavljeno za narednu godinu, Srbija će po prvi put biti domaćin terenske simulacione vežbe u oblasti vanrednih situacija u zajedničkoj organizaciji sa NATO, odnosno Evroatlanskim centrom za odgovor u slučaju katastrofa (EADRCC).

Srbija je uspešno učestvovala u sličnim vežbama koje su se prošle i ovde godine održale u Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini, što prikazuje kontinuitet saradnje i na ovom planu.

Kada je u pitanju javna diplomatija, stiče se utisak da na ovom planu postoji daleko više prostora za usavršavanje. To je potvrdio i Branimir Filipović, vršilac dužnosti pomoćnika ministra spoljnih poslova Republika Srbije, koji je za naš portal istakao to područje kao problematično.

“Oblast javne diplomatije je identifikovana kao „najslabija karika“, uz ocenu da je potrebno dodatno angažovanje i naše i NATO strane na planu boljeg informisanja javnosti o dometima međusobne saradnje”, rekao je on.

On je i najavio određene promene kada je u pitanju predstojeća revizija IPAP na ovom planu.

“Pripremili smo nacrt Strateških smernica za informisanje javnosti o procesu saradnje Srbije i NATO kroz program Partnerstvo za mir, koji će uskoro biti upućen na usvajanje Vladi Srbije”, istakao je Filipović.

Objasnio je potrebu da se objektivno i blagovremeno javnosti predoče dobiti ove saradnje uz cilju adekvatnog predstavljanja državnih aktivnosti.

Sa druge strane, vojni analitičar Aleksandar Radić nema takav utisak, s obzirom da godišnja evaluacija IPAP sporazuma nije poznata javnosti.

„Stav aktuelnih vlasti je da se poverljivim tretira sadržaj dokumenata i aktivnosti za koje je u praksi naseg regiona uobičajeno da su javne teme i da se o njima obaveštavaju stručna javnost i novinari”, rekao je.

Dakle, stanje komplikuje činjenica da se godišnja evaluacija IPAP ne prikazuje javnosti. Ukoliko bi do toga došlo, zainteresovana javnost bi mogla da ima jasan uvid koliko je sveobuhvatan obim saradnje Srbije i NATO.

Na taj način, lakšim pristupom činjenicama o stepenu kooperacije i koristi po Srbiju, lakše bi se stalo na put tabloidnim naslovima poput “NATO sprema invaziju na Srbiju”, ali i otvorila mogućnost da čitavo društvo u sagledavanju bezbednosne pozicije naše zemlje prevaziđe emotivne elemente.

Povezani članci

Kako strategija Evropske komisije za Zapadni Balkan može da doprinese pomirenju

Ana Marjanović Rudan

Ambasada Kraljevine Norveške i Balkanski fond za demokratiju nastavljaju podršku organizacijama civilnog društva u Srbiji, Crnoj Gori i Severnoj Makedoniji

EWB

Usvajanje novog IPAP Srbije i NATO u januaru: Šta možemo očekivati?

Mateja Agatonović