fbpx
European Western Balkans
Izdvojeno Mišljenja

Da li Srbija korača ka ispunjenju uslova u poglavljima 23 i 24?

Bojan Elek; Foto: Medija centar Beograd

Koalicija prEUgovor već četiri godine piše izveštaje iz senke u kojima nastoji da na nezavisan način analizira stanje u ključnim oblastima vladavine prava i da o tome obaveštava javnost. Poslednji prEUgovor Alarm, objavljen 25. oktobra, sadrži ocenu napretka postignutog u prethodnoj polovini godine u dva ključna poglavlja pregovora sa Evropskom unijom, poglavljima 23 i 24. Na osnovu analize dostupnih podataka, pokušano je da se javnosti približe efekti reformi koje se sprovode a o kojima je dostupno malo informacija.

Generalno gledano, napredak u oblastima obuhvaćenim najnovijim prEUgovor izveštajem može se najbolje opisati kao nedovoljan. U veoma malom broju oblasti obuhvaćenih poglavljima 23 i 24 primećen je napredak, poput sprečavanja nasilja prema ženama. U većini ostalih prisutna je stagnacija, koja traje već duže vreme, kao što je u slučaju borbe protiv korupcije. Veoma zabrinjavajuće nazadovanje primećeno je u oblasti kontrole sektora bezbednosti.

Jedna od retkih oblasti u kojima je zabeležen pozitivan pomak jeste sprečavanje nasilja prema ženama, pre svega kroz primenu Zakona o sprečavanju nasilja u porodici. Zakon je stupio na snagu 1. juna ove godine i tokom prvih meseci njegova primena bila je veoma uspešna. Samo tokom prvog meseca, nakon izricanja hitnih mera za sprečavanje nasilja u porodici javni tužioci su sudovima podneli 1219 predloga za produženje hitne mere, od kojih je 1182 usvojeno. Međutim, Zakon nije moguće potpuno sprovoditi bez podzakonskih akata, čiji je rok za usvajanje istekao, a  praćenje efekata njegove primene je otežano jer još uvek nije uspostavljena jedinstvena i centralizovana elektronska baza podataka.

U velikom broju važnih oblasti, poput borbe protiv korupcije, nema vidljivog napretka. Uprkos činjenici da je borba protiv korupcije navedena kao prioritet u brojnim strateškim dokumentima i ekspozeu predsednika/ce Vlade, niti je unapređen pravni okvir niti su otklonjene glavne prepreke za sprovođenje postojećeg. Povećano je već i inače veliko kašnjenje sa usvajanjem propisa (u odnosu na rokove iz Akcionog plana).

Nisu usvojeni ni oni novi zakoni koji su izričito pomenuti u ekspozeu, poput novog Zakona o Agenciji za borbu protiv korupcije i Zakona o ispitivanju porekla imovine. Nastavljene su loše prakse kada je reč o primeni zakona. Dobar primer za ovo jeste način na koji Vlada i Narodna Skupština tretiraju nezavisne državne organe. Njihove izveštaje je Skupština nastavila da ignoriše, a Vlada ne rešava probleme na koje ti izveštaji ukazuju.

Statistički podaci o krivičnom gonjenju korupcije i dalje nisu dostupni a ono što se objavljuje nije potpuno i uporedivo, tako da nije moguće oceniti kakvi su rezultati rada i u suzbijanju korupcije. Odsustvo “političke volje” tamo gde treba da se pokaže i politički uticaj, tamo gde mu nema mesta, i dalje su glavne prepreke, koje negativno utiču na borbu protiv korupcije. Ovo se može videti iz pojedinih “politički osetljivih” slučajeva kada javna tužilaštva nisu pokazala proaktivnost i efikasnost u delovanju, a pri tom su uskraćivali pristup informacijama iz kojih bi se moglo videti koje su radnje preduzeli i/ili zbog čega nisu preduzeli krivično gonjenje.

U oblasti kontrole sektora bezbednosti uočeno je nazadovanje koje je veoma zabrinjavajuće. Ono se ogleda u sužavanju prostora za demokratsku kontrolu, kroz najavu usvajanja zakonskih rešenja kojima se sva ključna ovlašćenja koncetrišu u rukama pojedinačnih odlučilaca. Primer za ovo je predlog izmena Zakona o Bezbednosno-informativnoj agencij, kojim se predviđa da direktor ove agencije uređuje unutrašnju organizaciju, sistematizaciju radnih mesta i uslove za napredovanje.

Ovakvo rešenje stvara rizik da BIA postane država u državi, budući da Agencija sama sebi kreira pravila igre i izmiče kontroli Vlade. Ako se uzme u obzir i činjenica da je skupštinski Odbor za kontrolu službi bezbednosti, kome je u mandatu nadzor nad radom Agencije, poslednji put razmatrao izveštaj BIA-e u prethodnom skupštinskom sazivu krajem 2015. godine, postaju jasne razmere potencijalnih problema koje ove izmene mogu da izazovu.

Povezani članci

Usvojen izveštaj o Srbiji na Odboru za spoljne poslove u Evropskom parlamentu

Sofija Popović

Dve decenije od 5. oktobra, pitanje da li je Srbija uopšte i dalje demokratija

EWB

Monolozi o dijalogu

Ivan Đurić