fbpx
European Western Balkans
Analize Izdvojeno

Đuzep Borelj: Španac koji “čuva” Kosovo?

Đuzep Borelj; Foto: Flickr / PES Communications

Dogovor Srbije i Kosova je moj prioritet, bio je jasan novi šef spoljne politike Evropske unije Španac Đuzep Borelj prilikom saslušanja u Evropskom parlamentu prošlog meseca. Novi visoki predstavnik za spoljnu i bezbednosnu poltiiku EU pokušaće da ispuni isto ono što je njegova prethodnica Federika Mogerini obećala – sklapanje sporazuma između Beograda i Prištine. Nakon imenovanja Borelja za visokog predstavnika EU u Beogradu je nastupilo likovanje i slavlje, a u Prištini negodovanje. Dok je zvanični Beograd, brže-bolje pohitao da Borelja proglasi svojim saveznikom, jer dolazi iz države koja nije priznala Kosovo, Priština je odmah pozvala na veću ulogu SAD u dijalogu.

Međutim, svestan svoje pozicije visokog predstvanika i toga da mora da zastupa stav EU i svih 28 članica, a ne samo Španije, Borelj je kao destinaciju svoje prve posete izabrao Prištinu. Ovakav potez ne treba da iznenađuje, jer Borelj želi da, već u prvim danima svog mandata, pokaže koliko će za njega u narednih pet godina pitanje Balkana i dijaloga Beograda i Prištine biti važno, kaže stalni dopisnik RTS-a iz Brisela Dušan Gajić.

“Ne vidim u tome lošu poruku za Beograd – Borelj prosto mora da demonstrira odmah na delu da će se na mestu visokog predstavnika EU ponašati drugačije nego na mestu ministra spoljnih poslova Španije, za kojeg bi bilo kakva poseta Prištini bila nezamisliva”, smatra Gajić.

Dolazak Borelja u Pritštinu je odlična prilika za kosovsku stranu da po prvi put uspostavi kontakt sa visokim zvaničnikom iz Španije, objašnjava istraživač Centra za evropske politike Strahinja Subotić. Sa druge strane, on smatra da će za Beograd imenovanje Borelja biti veći izazov nego olakšica, jer će morati da se dokaže kao konsturktivna i kredibilna strana u dijalogu, i time opravda poverenje i podršku Španije, koju već ima u okvirima EU po pitanju Kosova.

“Radi se o osobi koja će se truditi da nađe kompromisno rešenje i Beograd neće biti u prilici da se ‘opusti’. Priština će, ipak, imati nasuprot sebe osobu koja će biti spremna da uvaži njihove interese”, kaže Subotić.

Dodaje da to, ipak, ni u kom slučaju ne znači da je Španija ublažila svoj stav prema nezavisnosti Kosova, već se, zbog blagog smirivanja katalonske krize, Španija sada oseća slobodnije da podrži dijalog Beograda i Prištine. Podseća i da je Borelj tokom svoje ovogodišnje posete Beogradu u martu, naglasio da Kosovo i Katalonija za njega nisu identični slučajevi.

Španija neće popustiti, Borelj možda ipak hoće

Da se pozicija Španije prema Kosovu nije mnogo ublažila niti promenila nakon dolaska na vlast socijalista Pedra Sančeza prošle godine, kao i da ne treba očekivati da će Španija razmatrati priznanje nezavisnosti Kosova, saglasan je i docent na Fakultetu poltiičkih nauka Filip Ejdus.

“Španija se i dalje oštro protivi nezavisnosti Kosova, a diplomatski, konzularni i ekonomski odnosi sa Prištinom ne postoje. Borelj jeste možda više pragmatičan nego njegovi predstavnici i pokazao je veće interesovanje za sporazum između Beograda i Prištine, ali za sada nema nikakvih izgleda da Španija razmatra da prizna Kosovo. O tome jasno govori i to da je nedavno bojkotovao jedan sastanak u Helsinkiju samo zato što je bio pozvan Bedžet Pacoli”, kaže Ejdus.

Međutim, i pored oštog stava Španije, ali i Borelja lično, ne treba očekivati da će se diplomata na isti način ponašati kao šef diplomatije EU. Naprotiv, Borelj će pokušati da zauzme neutralnu poziciju, kako bi dijalog konačno pokrenuo sa mrtve tačke.

“Borelj mora da zadobije poverenje Prištine i zemalja članica EU koje ne priznaju Kosovo da bi bio uspešan u svom poslu. Verujm da će za Španiju biti vrlo teško da prihvati Kosovo kao ravnopravnog partnera, čak i u situaciji kada bi došlo do dogovora Beograda i Prištine. Sam Borelj je na saslušanju u EP sugerisao da Španija neće biti glavna prepreka državnosti Kosova, već zemlje kao što su Rusija, Kina i Indija”, podseća novinar Dušan Gajić.

Ono što donekle zabrinjava i EU, ali i učesnike u dijalogu, jeste nejasna poziicja koju Borelj ima prema razmeni teritorija kao konačnom rešenju, koju su pokrenuli predsednici Srbije i Kosova Aleksandar Vučić i Hašim Tači, a koju je načelno bila spremna da podrži i Federika Mogerini. Imajući u vidu da je upravo zbog toga Mogerini dijalog “ispustila iz ruku”, ali i izgubila podršku značajnog dela članica EU, a pre svega Nemačke koja se oštro protivi ovakvoj ideji, Borelj će morati da bude daleko oprezniji ukoliko želi da proces dijaloga privede kraju.

“Đuzep Borelj će morati da postavi angažman na nove osnove i da obezbedi kredibilitet i kod zemalja članica i kod zemalja Balkana. Ključno pitanje će biti nivo i metod njegovog angažmana u dijalogu. U tom kontekstu će biti vrlo važna odluka o eventualnom imenovanju specijalnog izaslanika EU za dijalog Beograda i Prištine – hoće li eventualni specijalni izaslanik biti ličnost visokog političkog profila, sa autoritetom da vodi pregovore sa Beogradom i Pristinom i da ujedno ima otvoren pristup važnim evropskim prestonicama, ili ce to biti ličnost sa više diplomatsko-tehničkim ovlašćenjima, zadužena za stalnu komunikaciju unutar dijaloga”, upozorava Dušan Gajić i dodaje da je prvi signali govore da Borelj želi da igra značajnu ulogu u razgovorima Beograda i Prištine, kao i da snažno odbacuje prebacivanja da će po tom pitanju biti pristrasan zbog pozicije Španije.

Borba EU i SAD – ko će rešiti pitanje Kosova

Ono što dodatno može da zakomplikuje Boreljev posao i oslabi njegovu poziciju jeste sve veće interesovanje SAD da se uključe u proces dijaloga i postizanje konačnog rešenja između Beograda i Prištine. Naime, administarcija Donalda Trampa imenovala je dva izaslanika za pitanje dijaloga. Prvi je Metju Palmer imenovan od strane Stejt Deprtmenta, a ubrzo zatim je Bela kuća predstavila svog čoveka, ambasadora SAD u Nemačkoj, Ričarda Grenela. Prema rečima docenta Filipa Ejdusa sa Fakulteta političkih nauka, njihov cilj će biti da se dogovor postigne pre predsedničkih izbora u SAD-u u novembru 2020. godine, kako bi se rešenje za kosovsko pitanje predstvailo kao kao spoljno-politički trijumf Donalda Trampa.

“Iako mislim da su šanse da se to desi male, prozor mogućnosti postoji u drugoj polovini 2020. godine, nakon izbora u Srbiji a pre (američkih) predsedničkih koji su u novembru. Administracija u Beogradu zna da posle novembra u Vašingtonu više neće biti sluha za ideju podele Kosova i da je sada istorijska šansa da se nešto od teritorija na Kosovu sačuva u sastavu Srbije”, smatra Ejdus.

Vrlo zanimljivo će biti videti kakva će reakcija Borelja biti na uplitanje Amerikanca u dijalog, ukazuje istraživač CEP-a Strahinja Subotić.

“Poznato je i da je Borelj u više navrata kritikovao delovanje Donalda Trampa. EU ne želi da ovaj problem prepusti SAD, upravo iz razloga što se u prošlosti EU prečesto oslanjala na SAD za rešavanje problema u evropskom dvorištu, ali i zbog toga što neretko dolazi do neslaganja između EU i trenutne američke administracije. U zavisnosti od rezultata koje bi Borelj u ime EU ostvario tokom dijaloga, u toj meri će zavisiti i kredibilitet EU i njena mogućnost da samostalno nastupi kao snažan igrač na međunarodnom planu”, kaže Subotić.

Podseća i da je nova predsednica Evropske komisije Ursula von der Lajen jasno rekla da će nova EK biti “geopolitlčka Evropska komisija”, te se može očekivati da će Brisel biti vrlo osetljiv na uključivanje trećih aktera u proces dijaloga.

Sa tim da EU Balkan i pitanje Kosova vidi kao šansu da “demonstrira silu” i pozicionira se kao značajan igrač na međunarodnoj sceni, saglasn je i dopisnik RTS-a Dušan Gajić.

“Bilo bi dobro zaista ako bi nova evropska administracija i sam Borelj ostali pri stavu da je Balkan zapravo prilika, a ne problem, da je to teren na kojem, rešavanjem problema, mogu da ubeleže uspeh i pokažu snagu i uverljvost na globalnoj sceni”, objašnjava Gajić.

Međutim, i pored jasnog stava da EU želi snažniju geopolitčku poziciju, njihove odluke ne govore u prilog tome. Ne samo da su zemlje regiona dodatno obeshrabljene nakon odluke da se sa Albanijom i Severnom Makeodnijom ne otvore pregovori o pristupanju, već je stavom francuskog predsednika Emanuela Makrona da se proširenje mora zaustaviti dok se EU ne reformiše iznutra, proces proširenja u stanju indukovane kome. Takav stav EU daje prostor i Beogradu i Prištini da odugovlače sa postizanjem sporazuma, jer je jasno da je EU izgubila svoje najefektnije sredstvo za rešavanje problema u regionu – nuđenje članstva zemljama Zapdnog Balkana.

Stoga, lična uloga Borelja i njegov angažman u značjanoj meri će odrediti uspeh dijaloga, kao i brzinu postizanja dogovora između Beograda i Prištine.

Povezani članci

Američki izbori: Šta bi za Zapadni Balkan značila pobeda Donalda Trampa, a šta Kamale Haris?

Marija Stojanović

Nakon udvostručenja broja ilegalnih ulazaka, migracije sa Zapadnog Balkana ponovo u fokusu EU

Igor Mirosavljević

European Western Balkans mobilna aplikacija je dostupna!

EWB