BEOGRAD – U trenutnim međunarodnim okolnostima, Evropskoj uniji je u spoljnoj i bezbednosnoj politici bitniji pragmatizam i uvećanje uticaja u okruženju, nego da igra ulogu mirovnog aktera. Politika proširenja neće uspešno stabilizovati države kandidate ako oni ne veruju da će se proširenje dogoditi.
Ovo su bili glavni zaključci panela “Da li je EU samo mirovni akter? Razmatranje rastuće uloge” na godišnjoj konferenciji Centra za međunarodne i bezbednosne poslove (ISAC fond) posvećenoj spoljnoj i bezbednosnoj politici EU, koja je održana 12. decembra. Moderator panel diskusije bio je Nikola Burazer, izvršni urednik portala European Western Balkans.
Sabrina Kašovic, viša istraživačica i programska menadžerka Kancelarije za regionalnu saradnju Fondacije Fridrih Ebert u Beču, ocenila je da Evropska unija, zbog promene u međunarodom okruženju koje uključuje i korišćenje trgovine i pristupa sirovinama kao oružje, i sama postaje pragmatičnija. Primer za to je i sporazum o litijumu koji je postigla sa Srbijom.
Komenarišući ulogu EU kao mirovnog aktera, Kašovic je ocenila da je Uniji sada važnija geopolitička svrsishodnost nego očuvanje mira.
“EU želi da poveća svoj uticaj i smanji uticaj drugih aktera u okruženju, očekuje od suseda i kandidata za članstvo da se svrstaju. Postavlja se pitanje da li kandidatura za članstvo u EU povećava ili smanjuje bezbednost nekih država, posebno u regionu Kavkaza”, rekla je Kašovic.
Ona je dodala da Evropskoj uniji treba “fer diplomatija”, na ravnoj nozi sa državama van njenih granica, a da ona ne vidi da se to dešava, pre svega u zemljama globalnog juga.
“Volela bih da vidim manje držanja lekcija i više iskrenosti o novoj realnosti koja podrazumeva veći pragamtizam”, rekla je Kašovic.
Mirko Dautović, predavač na Univerzitetu Vebster u Taškentu i kolumnista “Novog magazina”, odgovarajući na pitanje o mirovnoj ulozi Evropske unije, ocenio je da ona nije vojni akter, što dovodi u pitanje njenu sposobnost da održava mir u drugim regionima.
“To je greška u dizajnu EU. Države članice i dalje vode svoje nacionalne politike, što sprečava EU da bude više od onoga što jeste, a to je oblast slobodne trgovine”, kaže Dautović.
Kada je reč o proširenju, Dutović smatra da proširenje kao glavna “alatka” u diplomatskoj “kutiji sa alatom” Evropske unije više nije efikasno jer države kandidati ne veruju u proširenje, koje je postalo iluzija.
Dautović je uporedio pristup Evropske unije državama kandidatima sa njenim pristupom Centralnoj Aziji, i istakao da u centralnoazijskim zemljama, na primer u Uzbekistanu, EU promoviše ekonomske veze, i da je u tom smislu pragmatična.
“Kada Uzbekistan razgovara sa članicama EU, jasno mu je šta ona nudi”, rekao je Dautović, ističući da to nije slučaj sa kandidatima za članstvo.
Marko Radovanović, politički savetnik Saveta za regionalnu saradnju (RCC), rekao je da, bez obzira na to da li će Zapadni Balkan biti deo EU ili ne, potrebno je Zajedničko regionalno tržište na kojem njegova organizacija radi.
“Da li će to doneti mir samo po sebi – živimo u drugačijem vremenu nego pre 20 godina, i ekonomsko povezivanje možda neće biti dovoljno, iako svakako donosi koristi”, rekao je Radovanović.
Kada bi se ekonomsko povezivanje kombinovalo sa političkom odlukom EU da se proširi, to bi imalo više uspeha na planu regionalnog mira, dodao je on.
Radovanović smatra da bi, kad bi mogao da bira najbolju politiku EU prema regionu, izabrao da se odmah prime sve države Zapadnog Balkana zajedno.
“Proces zasnovan na zaslugama bi tada bio u opasnosti, ali već smo na trasi geopolitičkog pristupa Evropske unije prema proširenju”, rekao je on.
U svakom slučaju, naglasio je Radovanović, ne bi trebalo mešati politiku proširenja i zajedničku spoljnu i bezbednosnu politiku, što se dešava na Balkanu.
“Nije isto da li tražite partera sa kojim ćete da živite, što se odnosi na politiku proširenja, ili prijatelja koji neće živeti sa vama”, rekao je Radovanović.