fbpx
European Western Balkans
Image default
Intervjui Izdvojeno

[EWB Intervju] Mijačić: Srbija i Kosovo moraju postići neki sporazum kako bi se očuvao mir

Bura oko evropskog predloga u Srbiji ne prestaje. Uoči novog sastanka u Ohridu ništa bolja atmosfera nije ni na Kosovu. Deo javnosti u Srbiji stava je da je evropski predlog istorijska šansa za definisanje odnosa sa Prištinom. U isto vreme utisak je da je mnogo više onih koji veruju da se radi o izdaji i faktičkom priznanju kosovske nezavisnosti.

Dok pljušte međusobne optužbe političara za veleizdaju, građani su uglavnom zbunjeni šta dogovor zapravo znači i kako će se stvari popraviti u praksi. Iako je Visoki predstavnik EU za spoljnu politiku i bezbednost Đuzep Borelj u obraćanju medijima nakon susreta u Briselu rekao da su se dve strane saglasile oko teksta evropskog predloga, ali da su potrebni pregovori o njegovoj imlementaciji, zbog oprečnih izjava Kurtija i Vučića još uvek se nagađa šta je ko prihvatio, da li je dogovor trebalo da bude potpisan, i kako to što niko nije stavio svoj potpis utiče na obaveznost plana.

Bez obzira što pregovori traju, kosovski Srbi još uvek su van institucija. O njihovom povratku više niko ni ne govori, a vlasti u Prištini odlučne su da organizuju izbore za gradonačelnike četiri opštine na severu.

Kakva je skorija budućnost odnosa Kosova i Srbije, šta će biti sa evropskim predlogom i njegovom implementacijom, ali i šta je ono što je ostalo van sporazuma, razgovarali smo sa Dragišom Mijačićem, izvršnim direktorom Instituta za teritorijalni ekonomski razvoj (InTER).

European Western Balakns: Šta očekujete od sastanka u Ohridu? Da li možemo očekivati korak napred kada je u pitanju dogovor o implementaciji evropskog plana?

Dragiša Mijačić: Sastanak u Ohridu je jako bitan, a od njegovih rezultata će zavisiti da li će se organizovati lokalni izbori na severu Kosova. Sa druge strane, uspeh ovog sastanka pre svega leži u njegovoj pripremi. Lajčak je već obavio razgovore u Prištini, a očekuju ga i sastanci u Beogradu.

Ne verujem da na ovom sastanku mogu da se reše sva otvorena pitanja vezana za implementaciju sporazuma, ali verujem da će se nakon Ohrida znati da li će se uskoro krenuti u formiranje Zajednice srpskih opština. Ukoliko ne dođe do uspeha u Ohridu, izvršiće se pritisak na pregovaračke strane da postignu dogovor u narednim danima, a svakako pre sednice Evropskog saveta koji je zakazan za 23. i 24. mart 2023. godine.

EWB: Kako ocenjujete domete prethodnog sastanka u Briselu? Da li možemo reći da je to bio istorijski susret Kurtija i Vučića? 

DM: Usmena saglasnost oko teksta Sporazuma o normalizaciji prilikom nedavnog susreta između Vučića i Kurtija u Briselu uvode pregovaračke strane u novu fazu dijaloga, koji će se dodatno formalizovati izradom plana implementacije. Imajući u vidu otpor javnosti u Srbiji i na Kosovu, kao i negodovanja predstavnika opozicionih partija i u Beogradu i u Prištini, prihvatanje sporazuma je prošlo ćutke i u miru, bez fanfara i konfeta. Sa druge strane, reč je o važnom sporazumu kojim se pomeraju granice u regulisanju odnosa između Srbije i Kosova, pa se ne može do kraja zanemarivati značaj ovog dokumenta.

EWB: Kako je istakao Visoki predstavnik EU za spoljnu politiku i bezbednost obe strane saglasile su se da tekst evropskog plana nije potrebno menjati, ali da je potrebno dogovoriti modalitete implementacije. Koje probleme vidite na putu ka dogovoru o implementaciji?

DM: Dosadašnje iskustvo sa sporazumima iz Brisela je pokazalo da najveći problemi nastaju u njihovoj implementaciji. Prvo treba istaći problem korišćenja principa „konstruktivne dvosmislenosti“ koji omogućava stranama da na kreativan način tumače odredbe i obaveze iz postignutih sporazuma. Konstruktivna dvosmislenost je uobičajena diplomatska praksu prilikom postizanja kompromisa za međunarodne i bilateralne sporazume, ali u ovom slučaju izazvala je više problema nego što je donela koristi.

Drugi problem leži u činjenici da odredbe dosadašnjih sporazuma nisu ušli u pravnu tekovinu Srbije i Kosova, samim tim njihova implementacija se odnosi na trenutak u vremenu a ne na trajnu obavezu. Otuda ne čudi veliko međusobno nepoverenje pregovaračkih strana oko realizacije preuzetih obaveza, što se odražava i na problem postizanja dogovora oko modaliteta i rokova u okviru aneksa sporazuma.

Takođe postoji i problem u konkretnim koracima koje treba preuzeti, da li je neophodno realizovati prethodne obaveze pre implementacije ovog sporazuma, ili će se ti procesi obavljati paralelno. Na kraju je bitno napomenuti važnost prvog stava člana 10. Sporazuma u kom se naglašava da će se formirati zajedničko telo za praćenje implementacije sporazuma kojim će predsedavati Evropska unija, što je karika koja je nedostajala u prethodnim aranžmanima.

EWB: Evropska unija je objavila tekst francusko-nemačkog, odnosno sada već evropskog predloga. Da li je prema Vašem mišljenju ovaj plan zaista dobra osnova za konačni sporazum?

DM: Ovaj plan pre svega ima za cilj međunarodnu afirmaciju Kosova i njime se želi postići da Srbija više ne ulaže napore u sprečavanju članstva Kosova u međunarodnim organizacijama. Kroz pregovore, sporazumom se takođe predviđaju odredbe koje se tiču obaveza koje su preuzete prethodnim sporazumom (član 10.) ali i potrebe veće zaštite prava srpske zajednice i Srpske pravoslavne crkve na Kosovu (član 7.). Ubacivanje ovih odredbi su pre svega posledica neimplementacije obaveza iz Briselskog sporazuma, Ahtisarijevog plana i Ustava Kosova.

Neminovno je da Srbija mora potpisati neki sporazum sa Kosovom u narednom periodu kako bi se sačuvao mir na ovom prostoru. Međutim, da bi se odredila ocena o kvalitetu ovog sporazuma u odnosu na konačni sporazum mora se znati šta je cilj Srbije u odnosu na pregovarački proces, odnosno šta Srbija želi izvući iz njega.

Ako je glavni cilj pregovarača iz Beograda da Srbija vrati Kosovo pod svoj ustavno-pravni poredak ili da spreči članstvo Kosova u međunarodne organizacije uključujući i Ujedinjene nacije, ovaj sporazum svakako nije dobar korak u tom pravcu.

Ako je cilj da nema formalnog priznanja Kosova, ovim sporazumom se to postiže jer takav zahtev nije normiran u okviru dokumenta koji je usvojen. Ako se pak želi da se ovim sporazumom reše egzistencionalni problemi srpske zajednice i Srpske pravoslavne crkve na Kosovu, takve odredbe postoje, ali će njihova primena zavisiti od kvaliteta plana implementacije i političke volje vlasti u Prištini. Svakako je jasno da neće biti ni normalizacije ni pomirenja ukoliko pregovarači i nosioci visokih političkih funkcija iz Beograda i Prištine nastave sa zapaljivom retorikom i neprikladnim rečnikom u komunikaciji.

EWB: Da li postoje pitanja koja su od značaja za normalizaciju odnosa Srbije i Kosova, a da nisu obuhvaćena niti evropskim predlogom niti ranijim sporazumima u okviru dijaloga?

DM: Iako se više od deset godina pregovara u Briselu, mnoge teme su ostale van pregovaračkog stola. Tu je pre svega rešavanje pitanja privatne imovine koje opterećuje održivi povratak. U prvim danima mandata Miroslava Lajčaka ovo pitanje je stavljeno na dnevni red, ali je iz nepoznatih razloga ubrzo sklonjeno i stavljeno u zaborav.

Tu je i pitanje javne imovine i finansijskih potraživanja, koje će se sigurno rešavati u nekom trenutku. U tom smislu najviše izazova će biti oko vlasništva nad energetskim postrojenjima, ali i vezano za druga pitanja. Pitanje ratnih zločina takođe nije razmatrano u okviru pregovora, što je izuzetno važno kada je u pitanju pomirenje između dva naroda.

U članu 6 Sporazuma predviđena je saradnja u oblastima od značaja za afirmaciju međusobnih odnosa između dva društva, biće interesantno videti da li će se ovi oblici saradnje operacionalizovati kroz aneks o implementaciji.

EWB: Zvaničnici EU naglašavaju da oko evropskog plana postoji potpuna saglasnost svih 27 država članica. Da li vidite da bi prihvatanje ovog sporazuma vodilo ka omekšavanju stavova država članica nepriznavača prema priznanju nezavisnosti Kosova, što bi omogućilo napredak Kosova na putu ka EU?

DM: Sve članice EU podržavaju pregovore o normalizaciji odnosa između Srbije i Kosova i prihvatiće bilo koji sporazum koji prihvate i potpišu obe strane, otuda ne iznenađuje izjava zvaničnika EU po ovom pitanju.

Kada je u pitanju odnos između ovog sporazuma i eventualne odluke o priznanju Kosova od strane pet zemalja, mislim da će svaka od njih postupati na osnovu svojih interesa. Moram naglasiti da iako ove zemlje ne priznaju Kosovo, one imaju „normalizovane“ odnose sa njim, što se može videti kroz prisustvo njihovih kancelarija u Prištini, priznavanja putnih dokumenata i slično.

Na neki način ovim sporazumom se od Srbije traži da po istom principu normalizuje odnose sa Kosovom kao što je to učinila Grčka, Slovačka ili Rumunija.

Ako je u pitanju licitiranje da li će neka od ovih zemalja priznati Kosovo nakon potpisivanja sporazuma, mislim da je Grčka najbliža tom koraku, nakon nje tu su i Rumunija i Slovačka, dok će Španija i Kipar imati znatno čvršći stav po ovom pitanju.

EWB: Još uvek nema ni reči o povratku Srba u kosovske institucije. Šta bi trebalo da se dogodi da bi taj proces započeo i da li vi vidite neke potencijalne probleme zbog kojih to ne bi moglo da se desi ni brzo ni lako?

DM: Prvo moram naglasiti da povratak Srba u kosovske institucije neće biti ni lak ni jednostavan, svakako neće biti popularan u lokalnoj zajednici. Uslovi Srba za povratak u kosovske institucije su jasni, pre svega su uslovljeni formiranjem ZSO.

Sa druge strane, svima je jasno da ZSO ne može biti formirana dok se ne organizuju izbori u opštinama na severu Kosova i konstituišu organi lokalne vlasti. Trenutno se traže modaliteti kako rešiti ovaj oksimoron, što predstavlja jedan od najvećih izazova u ovoj fazi pregovora.

Rešenje može biti u faznom povratku u Srba u institucije na način da bi se prvo vratili radnici u lokalnim samoupravama i organizovali izbori, a kasnije bi usledio povratak policajaca i sudija. Ovo pitanje mora brzo da se reši, verujem da će se naći kompromis na sastanku u Ohridu.

EWB: Kako ocenjujete bezbednosnu situaciju na Kosovu nakon sastanka 27. februara. Da li je došlo do određene stabilizacije ili je opasnost od konflikta još uvek tu?

DM: Bezbednosna situacija u srpskim sredinama na Kosovu je prilično komplikovana, naročito na severu Kosova gde su stacionirane jedinice specijalnih policijskih snaga. Ove nedelje bilo je nekoliko incidenata u kojima su učestvovale specijalne jedinice, što je izazvalo nemir među lokalnim stanovništvom.

Postoji bojazan da će Vlada u Prištini represivnim merama na severu Kosova izazvati burne reakcije lokalnih Srba i time onemogućiti bilo kakav dalji napredak u pregovorima. I u srpskoj zajednici ima onih koji nisu zainteresovani za postizanje sporazuma tako da i oni mogu izazvati incidente koji će uticati na pregovarački proces. Puno je izazova u narednom periodu, bitno je sačuvati mir jer bez njega nema ni dogovora o normalizaciji.

Povezani članci

Lideri EU: Ponašaćemo se kao jedan, štitićemo interes Unije

EWB

Ove nedelje u Sofiji: Zapadni Balkan u fokusu

Emina Muminović

Srbija pred novim izazovima – Između zova EU i naglašene okrenutosti Rusiji

Dragan Đukanović