Konferencija “Perspektive crnomorskih zemalja i Balkana: Strateški region”, u organizaciji Fondacije NATO koledža za odbranu (NATO Defence College Foundation) održaće se u sredu, 28. jula. Ovom prilikom, intervjuisali smo ambasadora Alesandra Minuto-Rica (Alessandro Minuto-Rizzo), predsednika Fondacije i bivšeg vršioca dužnosti generalnog sekretara NATO-a, koji će takođe otvoriti konferenciju u sredu.
Sa ambasadorom Minutom-Ricom razgovarali smo o tri teme na koje će se fokusirati konferencija: eksternim akterima na Balkanu, zamrznutim konfliktiama u regionu, kao i nezakonitim aktivnostima. Sve one predstavljaju potencijalne bezbednosne pretnje. Takođe smo se dotakli najskorijeg razvoja događaja kada je reč o Alijansi, junskog samita lidera i NATO agendi 2030, i kako one utiču na Balkan.
European Western Balkans: Jedna od tema ovonedeljne konferencije biće prisustvo Kine na Balkanu, koje je zaista došlo u fokus i istraživača i političara proteklih godina. Da li NATO smatra ovo prisustvo, koje je i dalje većinom ekonomsko, kao bezbednosni izazov i, ako je to slučaj, koliko je on ozbiljan?
Alesandro Minuto-Rico: Ne mislim da Kinu treba da smatramo ozbiljnim bezbednosnim izazovom za Balkan. U ovom trenutku, vidimo rastuće interesovanje za ovu oblast, ekonomsko prisustvo i investicije u infrastrukturu (kao što je slučaj sa Crnom Gorom). Države u regionu moraju da budu pažljive kako ne bi dovele u opasnost svoje strateške interese, tako što će da prave sporazume koji su racionalni i koje mogu da otplate. U nekim uslovima Kina je takmac, u nekim slučajevima može da bude partner. To je proces i odnos koji treba pratiti sa dužnom pažnjom.
EWB: Takođe će se diskutovati o zamrznutim konfliktima, kao izvoru bezbednosnih pretnji. Jedan od najzapaženijih takvih konflikata je spor Srbije i Kosova, u kojem se trenutno ne nazire razrešenje. Na koji način bi trebalo realistično pristupiti ovom problemu, prema Vašem viđenju? Šta NATO može da uradi kako bi podržao taj proces?
AMR: Problem Kosova i Srbije je već dugo godina otvoreno pitanje. Dobro je poznato u regionu i šire. Izaziva emocije i i dalje je kontroverzno. Ovaj odnos je na mnogo načina složen i ne postoje čarobna rešenja.
Razumemo da je javno mnjenje u Srbiji zabrinuto za svoju manjinu. Postoje takođe istorijski koreni koje treba sačuvati i koji se ne smeju zaboraviti. Sa druge strane, nezavisnost Kosova je činjenica koja se mora prepoznati. EU i NATO u dobroj veri pokušavaju da izgrade mostove i da podrže dobre kompromise. Na kraju, Srbija i Kosovo treba da postanu dobri susedi u regionalnom okviru.
EWB: Kada je reč o nezakonitim aktivnostima koje ugrožavaju bezbednost na Zapadnom Balkanu, percepcija javnosti je da je organizovani kriminal i dalje značajan bezbednosni izazov. Kako ocenjujete borbu protiv organizovanog kriminala na Zapadnom Balkanu?
AMR: Nažalost, nezakonite aktivnosti nastavljaju da budu relevantne i organizovani kriminal ostaje široko rasprostranjen problem. Šta treba uraditi? Mnogo stvari u isto vreme. Treba ojačati oruđa koja su na raspolaganju regionalnim vladama, ojačati saradnju, primenu zakona i reforme, nastaviti sa razvojem civilnog društva i svesti o njemu. Podrška evropskih institucija i njihova verodostojnost su takođe bitne. Ali one moraju da budu sustignute procesom reformi. Postoji potreba za verodostojnom vladavinom prava pre pune integracije u evropske i evro-atlantske institucije.
EWB: U zajedničkom dokumentu koji je usvojen na samitu u junu, NATO saveznici su se obavezali da pojačaju svoje napore kako bi podržali reformske procese, promovisali regionalni mir i bezbednost i suzbile maligni uticaj spoljnih aktera na Zapadnom Balkanu. Da li mislite da će NATO ispuniti ovu obavezu u bliskoj budućnosti i na koji način?
AMR: Zajednički dokument sa junskog samita ponavlja, drugačijim rečima, koncepte koji su u upotrebi već duže vreme. Ukupno prisustvo NATO-a na Balkanu je bilo pozitivno, sa korenima u krvavom raspadu Jugoslavije. NATO operacija se još uvek dovija, kao i tehnička pomoć. Politika “otvorenih vrata” je bila pozitivan faktor i vidimo da je Severna Makedonija poslednja država koja je postala član Alijanse. To su koraci u pravom smeru ako uzmete u obzir početnu situaciju.
Moguća novina koju možemo da pročitamo u zaključcima jeste da je region ponovo postao prioritet i da je Alijansa odlučna da “projektuje bezbednost”.
EWB: Tokom samita, lideri NATO-a takođe su podržali agendu NATO 2030. Kada je reč o političkim ciljevima te agende, posebno o održavanju međunarodnog poretka zasnovanog na pravilima, da li mislite da među saveznicima postoji dovoljno političkog jedinstva za postizanje značajnih rezultata?
AMR: Agenda NATO 2030. ima primarni cilj: poboljšati političku dimenziju Alijanse, a ne ostavljati utisak da je vojna organizacija. Prošle godine je „grupa za razmišljanje“ izradila važan izveštaj u ovom pravcu i rad na reformi će se nastaviti.
Jasno je da povećano članstvo od prvobitnih 12 zemalja, koje su potpisale Vašingtonski sporazum 1949, do sadašnjih 30 članica predstavlja ogromnu promenu sa neizbežnim posledicama.
Normalno je da regionalna raznolikost i potpuno novo međunarodno okruženje čine dogovaraje prioriteta i deljenje iste percepcije pretnji težim. Rad na ponovnoj izgradnji konsenzusa za novu eru (to je naslov konferencije Fondacije 9. juna) upravo je započeo i neće biti lak.
S druge strane, NATO će i dalje biti primarni pružalac bezbednosti. Promena vlasti u Vašingtonu predstavlja dobar znak u ovom pravcu. To znači da je multilateralizam ponovo stekao visoku poziciju; ova političko-vojna organizacija sa dokazanim iskustvom je korisno sredstvo
EWB: Koji aspekti agende NATO-a 2030 utiču na zemlje Zapadnog Balkana, posebno ne-članice?
AMR: Agenda 2030. zahteva ponovni pristup međunarodnoj bezbednosti paralelno sa novim izazovima. To sada treba pretočiti u konkretne mere. Takođe se poziva na globalnije savezništvo.
Kao što smo upravo rekli, Balkan je povratio vidljivost i prioritet zbog svog značaja, koji je prepoznat.
Politika otvorenih vrata ostaje na snazi, a aktivni pristup prema zemljama u okruženju su deo strategije. Srbija je logično važan slučaj u ovom trenutku. To je istorijska zemlja, strateška je na Balkanu, sa etabliranim nacionalnim institucijama i razvijenim civilnim društvom.
Svi znamo prošlost i njene legitimne rane, ali došlo je vreme da okrenemo stranicu. Svet se brzo menja i nadamo se da će Srbija zauzeti svoje mesto u evropskim i evroatlantskim institucijama. Biće potrebno vreme, ali ono što je važno je preduzimanje novih koraka u pravom smeru.