O tome zašto zemlje Zapadnog Balkana u Evropsku uniju treba da uđu pojedinačno i kad bi Crna Gora mogla da postane punopravna članica EU, za European Western Balkans govori ministar evropskih poslova i glavni pregovarač za vođenje pregovora o pristupanju Crne Gore Evropskoj uniji Aleksandar Andrija Pejović.
European Western Balkans: Rekli ste da bi do sredine 2018. godine Crna Gora trebalo da otvori sva poglavlja u pregovorima sa EU. Da li Vam se to čini kao preambiciozan plan?
Aleksandar Andrija Pejović: Što se tiče naše spremnosti, mi ćemo, nadam se, do letnje pauze ispuniti poslednje merilo u jedinom preostalom poglavlju i moći ćemo da kažemo da je Crna Gora završila svoj deo posla. Imamo još sedam poglavlja da otvorimo, s tim što su dva već u Savetu i nadamo se da ćemo ih otvoriti u junu. U četiri preostala poglavlja Crna Gora je ispunila svoje obaveze i predali smo pregovaračke pozicije. Naravno, postavlja se pitanje dinamike unutar zemalja članica, ali ja računam na to da će uzeti u obzir da je Crna Gora odradila sve što je pred nju bilo postavljeno kao izazov.
EWB: Imajući ove činjenice u vidu, kada očekujete završetak pregovora, a potom i članstvo Crne Gore u EU?
AAP: Da to zavisi samo od nas, mi bismo mogli planirati. Ove četiri godine mandata Vlade su vremenski okvir u kom planiramo da ispunimo sve što se nas tiče, odnosno da kažemo da smo završili sve što nam je zadato. Međutim, pored naše spremnosti, treba imati na umu i stanje u regionu, jer Crna Gora nije ostrvo i ne nalazi se daleko od drugih suseda, kao i budući razvoj situacije u samoj Evropskoj uniji.
EWB: Iz Brisela se sve češće može čuti da je 2025. godina prvi realni rok u kom bi neka od država regiona mogla da postane članica EU. Kako Vama izgledaju te prognoze?
AAP: Mi svakako planiramo da u EU uđemo u narednoj sedmogodišnoj fiskalnoj perspektivi koja počinje od 2021. godine. Smatram da je to realni okvir, a na to koja će godina biti mnogo toga može da utiče. Pored kriza koje trenutno postoje i koje su uticale na proces proširenja, moramo imati u vidu činjenicu da danas 68 odsto Nemaca ne gleda pozitivno na politiku proširenja, odnosno da je 71 odsto Austrijanaca, prema najnovijem Eurobarometru, protiv proširenja. Zavisiće, naravno, i od toga kako će se postojeće krize rešiti. Brexit je, na primer, za sada dao dvojaku reakciju – negde je osnažio evropsku ideju, a negde su ljudi počeli da gube osećaj da Evropa ide nepovratnim procesom ujedinjenja.
EWB: Za razliku od građana Evrope, u Crnoj Gori je stepen podrške učlanjenju u EU visok i iznosi oko 76 odsto. Kako to objašnjavate?
AAP: Još veći procenat podrške je postojao pre otvaranja pregovora, nakon čega je došlo do malog pada. Ključno je što smo poslednjih godina radili na tome da studentima, preduzetnicima, zanatlijama, ribarima, poljoprivrednicima i svim građanima objasnimo koje su to konkretne koristi od EU. Ja sam ponosan što smo uspeli da za 10 odsto povećamo broj ljudi koji su upoznati sa tim šta je EU, jer, ako su građani razumeli EU, oni će je i podržati. Treba govoriti o tome šta, na primer, evropska socijlna politika donosi osobama sa invaliditetom, treba razbijati čuvene mitološke priče kako će EU zabraniti proizvodnju rakije ili sira. To savetujem i Vladi Srbije.
EWB: Mislite li da je Vlada Srbije proevropski orijetisana?
AAP: Da, mislim da je proevropska i Vlada to dokazuje, osim unutrašnjim delovanjem, i onim što Srbija prikazuje kroz regionalnu saradnju, odnosno Berlinski proces.
EWB: Deklarativno ili suštinski?
AAP: Mislim da danas u regionu nemate vladu koja je antievropska. Zaista verujem da je svima u interesu da ostvare napredak na evropskom putu jer kada imate toliko očekivanje javnosti da se to dogodi, mislim da nijedna politička elita ne može sebi dozvoliti luksuz da bude protiv učlanjenja u EU.
EWB: Iz Brisela se može čuti i o mogućnosti da Srbija i Crna Gora u isto vreme uđu u EU. Kako sada stvari stoje, Crna Gora bi morala pričekati Srbiju. Kakav je Vaš stav?
AAP: U Crnoj Gori smo jasni po tom pitanju. Nemoguće je govoriti o regionalnom ulasku u EU. Imamo potpuno različite probleme i odnose prema nekim pitanjima, a i u ovom trenutku države imaju različit odnos prema EU. Zbog toga jedino merilo napretka mogu biti individualne zasluge i verujem da svaka zemlja ima svoj put. Ja bih voleo da sve zemlje idu što brže ka EU jer to je u interesu Crne Gore. Ne bi nam smetalo da bilo ko uđe pre nas u EU, pod uslovom da je to zasnovano na politici individualnih zasluga.
EWB: Smatrate li da je ideja “Evrope u više brzina pravedna”, o kojoj je sve glasnije govori, pravedna? Gde u takvoj organizaciji vidite Srbiju ili Crnu Goru?
AAP: Evropa u više brzina može imati uticaj na politiku proširenja, ali još ne znamo tačno kakav jer se sama politika nije razvila. Na primer, može se dogoditi da dođe do rasterećenja unutar EU, odnosno da taj koncept zadovolji i potrebe članica koje žele da idu brže, kao i potrebe onih koje ne žele dublju integraciju. Međutim, taj koncept je i dalje nepoznanica. I kad pitate zemlje članice one ne znaju kako će se on razvijati i kako će uticati na države koje, na primer, nisu u evrozoni ili države koje nisu u Šengenu. Zbog toga je nemoguće govoriti kakav bi mogao da bude položaj Crne Gore ili Srbije.