Srbiju već mesecima potresa duboka politička i društvena kriza, koja je ove sedmice kulminirala neopozivom ostavkom premijera Miloša Vučevića. Povlačenje Vučevića sa funkcije nije bilo među zahtevima učesnika studentskih blokada i građanskih protesta, iniciranih tragedijom u Novom Sadu kada je prilikom pada rekonstruisane nadstrešnice na železničkoj stanici stradalo 15 ljudi, a dvoje teško povređeno.
Vučević je naveo da ostavku podnosi jer smatra da je “objektivno odgovoran” za napad na studente koji se desio u noći između 27. i 28. januara u Novom Sadu, ispred prostorija SNS. Istoga dana, ostavku je podneo i gradonačelnik Novog Sada Milan Đurić. Povlačenjem Vučevića vlada je prešla u tehnički mandat, a i dalje je neizvesno da li će biti izvršena rekonstrukcija izvršne vlasti ili će se ići na nove izbore.
O aktivizmu studenata, mogućim rešenjima za prevazilaženje podela i tenzija koje potresaju Srbiju, tvrdnjama vlasti da su u proteste umešane i “hrvatske službe”, kao i o pristupanju Srbije EU, razgovarali smo sa Toninom Piculom, izvestiocem Evropskog parlamenta za Srbiju i poslanikom grupe Socijalista i demokrata u EP.
European Western Balkans: Kako gledate na aktuelnu situaciju u Srbiju, kao i na reakcije vlasti na zahteve građana i studenata, uključujući uvredljive transparente uperene protiv učesnika protesta?
Tonino Picula: Protesti studenata su prerasli u masovni građanski pokret i predstavljaju verovatno najvažniji oblik društvenog i političkog aktivizma danas ne samo u Srbiji nego i na širem prostoru. Velikih protesta u Srbiji je bilo i nedavno, ali ovi su doneli posebnu dinamiku. Moj je utisak da vlasti ne uspevaju da ih uguše zbog nestandardnog profila njihovog delovanja, na koje vlasti reaguju standardnim mehanizmima kao da se radi o grupama koje se lako mogu rasterati – bilo upotrebom sile u raznim oblicima bilo nekim društvenim i materijalnim kompenzacijama.
Ostavkama premijera i gradonačelnika Novog Sada, Srbija ulazi u višu fazu neizvesnosti i situaciju u kojoj je teško predvideti šta budućnost nosi. Iako vlast tvrdi da ispunjava zahteve studenata, ona je definitivno pod ogromnim pritiskom i našla se u do sada nezabeleženoj situaciji.
Nasilje, pretnje i uvrede su nedopustivi, što sam jasno javno osudio. Očekujem da se nasilnici, batinaši i slično društvo privedu pravdi, jer se to očekuje od zemlje kandidata za članstvo u EU.
EWB: Kako komentarišete pismo predsednice Narodne skupštine Ane Brnabić predsednici Evropskog parlamenta Roberti Mecoli, povodom Vaše objave na društvenoj mreži Iks u kojem snažno osuđujete napad na Dragana Đilasa i Đorđa Aleksića. Brnabić između ostalog tvrdi da ste izašli u javnost sa “tendencioznim, neutemeljenim, pristrasnim i pre svega netačnim izjavama”, te da ste se umešali se u unutrašnje stvari Srbije? Takođe, kako gledate na odgovor Roberte Mecole na to pismo da su “stavovi poslanika izneti na društvenim mrežama njihova lična odgovornost i da ne odražavaju i zvaničnu poziciju Evropskog prlamenta”?
TP: Nemam potrebu da posebno interpretiram bilo čije interpretacije svojih političkih stavova. Dužnost Stalnog izvestioca Evropskog parlamenta za neku zemlju kandidata za članstvo u EU je praćenje zbivanja i davanja ocena o njima. Srbija nije i ne može biti izuzetak. Službeni stav Evropskog parlamenta su Izveštaji o pojedinačnim zemljama. Odgovor predsednice Evropskog parlamenta u skladu je s njenim položajem.
EWB: Kako ocenjujete učestale tvrdnje predstavnika vlasti i prorežimskih medija u Srbiji da hrvatske službe žele da sruše Vučića? Da li ovakav odnos prema Hrvatskoj i Hrvatima može da utiče na proces evropskih integracija Srbije?
TP: Maligno ponašanje službenog Beograda se zakonito ponavlja kad god se režim suočava s internim krizama. Smatram da su takve optužbe neutemeljene i očito služe za instrumentalizaciju i diskvalifikaciju domaćih političkih protivnika. Opet imamo situaciju u kojoj se vlast ne snalazi pa pokušava da koristi sve i svašta u pokušaju dislokacije pažnje javnosti, između ostalog optužujući susedne države u dnevnopolitičke svrhe. Sudeći po reakcijama mnogih građana, takva taktika je promašena.
Nedavno pritvaranje i proterivanje državljana Hrvatske zbog sumnji da navodno ugrožavaju nacionalnu bezbednost ne mogu da budu interpretirani drugačije osim kao provokacije smišljene da izazovu reakcije Zagreba, što bi režimu naknadno poslužilo kao potvrda o zaštiti nacionalnih interesa. Sve to nažalost ima negativni uticaj na bilateralne odnose, ali i na proces pridruživanja Srbije EU.

EWB: Mnogi ocenjuju da će 2025. biti prelomna godina za budućnost proširenja EU na Zapadni Balkan, da li se slažete i koliko ste optimistični da momentum može da se zadrži?
TP: To je otvoreno pitanje. Otkad se bavim proširenjem, a što predstavlja značajan deo moje političke karijere, pogotovo nakon ulaska Hrvatske u EU, i neke prethodne godine su bile markirane kao ključne ili prelomne za ostvarenje ciljeva zacrtanih u pristupnom procesu. Smatram da se momentum lako može izgubiti – ne samo zbog stagniranja ili nazadovanja na evropskom putu, već i zbog unutrašnjopolitičkih problema država članica.
Najbolji je primer trenutna politička nestabilnost u Francuskoj nakon poslednjih evropskih i nacionalnih izbora, kao i okolnosti u kojima će se održati skori izbori u Nemačkoj. Mnoge članice EU se pre svega danas bave same sobom. Upravo zbog toga, treba raditi na onime na što zemlje kandidati mogu da utiču, a to su reforme i adresiranje problema taksativno navedenih u dokumentima različitih evropskih institucija.
EWB: Da li će promena vlasti u SAD imati ikakav uticaj na politiku Evropske unije prema Zapadnom Balkanu?
TP: Nakon superizborne 2024. ušli smo u super neizvesnu 2025. a dobar deo neizvesnosti na globalnoj sceni dolazi zbog najava sadržaja novog Trampovog mandata. Taj će mandat verojatno redefinisati mnoge odnose u svetu – ne samo odnos Vašingtona prema drugima, nego i međusobne odnose mnogih država i interesnih blokova. Čeka nas suživot s Trampovom drugom administracijom, najneprijateljskije orijentisane prema EU u istoriji transatlantskih odnosa. Primera radi, Danska će predsedavati Savetom EU u drugoj polovini 2025. U zavisnosti od toga u kojoj će meri Trampovi apetiti za Grenlandom biti aktuelni, videćemo kako će Kopenhagen poređati prioritete svog predsedavanja.
Najpozitivniji pomaci u rešavanju problema na Zapadnom Balkanu događali su se kad su SAD i EU delovali zajedno. U svom prvom mandatu Tramp je uglavnom ignorisao EU i nametao neku svoju viziju “Pax Americane” u region. Setimo se susreta u Ovalnom kabinetu, kad su američkom predsedniku bili privedeni srpski predsednik i kosovski premijer. U potpisanim dokumentima EU nije nigde ni spomenuta.
S druge strane, Tramp je kao osoba formiran u svetu biznisa i medija. Veroatno će Brisel s Trampom morati da deluje puno više usklađujući materijalne interese, a ne političke vrednosti. Pa i na Zapadnom Balkanu.
EWB: Srbija je zajedno sa drugim zemljama regiona usvojila Reformsku agendu za Plan rasta. Da li će Evropski parlament imati ulogu u nadziranju primene tih mera i koliko mislite da će se strogo pratiti njihovo ispunjenje zarad dobijanja novca?
TP: Pet od šest zemalja, među kojima je i Srbija, usvojile su Reformsku agendu, koju je potvrdila i Komisija. Što se tiče implementacije, tu će primarnu ulogu ipak imati Komisija. Parlament traži veću uključenost i transparentnost za sve spoljne finansijske instrumente, ali zbog dogovora na trijalogu ti zahtevi nisu uvek u potpunosti ispunjeni. Parlamentu svakako preostaje opcija redovnog dijaloga na visokom nivou s nadležnom komesarkom, prisustvo na nekim od radnih sastanaka s Komisijom i Savetom EU, pristup dokumentima i informacijama kada se predlaže preraspodela sredstava, kao i politička uloga nadgledanja procesa i reagovanja, ukoliko za to bude potrebe.
EWB: Kada se očekuje predstavljanje nacrta vašeg izveštaja o Srbiji i da li ćete posetiti tom prilikom našu državu?
TP: Prema radnom kalendaru aktivnosti, predstavljanje nacrta izveštaja na Odboru za spoljne poslove Evropskog parlamenta očekuje se 19. ili 20. februara, a plenarno usvajanje predviđam u maju. Posetu Srbiji planiram u periodu nakon predstavljanja nacrta, pre faze dopune teksta amandmanima dobijenih od drugih poslanika. Što se tiče puta u Srbiju, datumi i detalji programa zavisiće i od političke situacije u Srbiji koja, što je očigledno, ulazi u novi ciklus unutrašnje nestabilnosti.