fbpx
European Western Balkans
Intervjui Izdvojeno

[EWB intervju] Tepić: Evropi trenutno nismo prioritet, ali smo važni

Marinika Tepić; Foto: Tanjug / Sava Radovanović

Marinika Tepić je nakon manje od godinu dana predsedavanja Odborom za evropske integracije, gde je postavljena kao članica Lige socijaldemokrata Vojvodine (LSV), smenjena je sa tog mesta zbog istupanja iz stranke. Tepić je pred predsedničke izbore u Srbiji podržala kandidaturu Saše Jankovića i učestovala u njegovoj kampanji, zbog čega je napustila LSV, koja je podržala svog predsedničkog kandidata na izborima, Nenada Čanka. Mariniku Tepić odnedavno možemo videti u redovima Narodne skupštine Republike Srbije kao poslanicu Nove stranke.

European Western Balkans razgovarao je sa njom o saradnji Narodne skupštine Republike Srbije i institucija Evropske unije, Odboru za evrointegracije, kojim je predsedavala, zamerkama Evropske unije na vladavinu prava u Srbiji i nedavnoj poseti Saše Jankovića Briselu.

European Western Balkans: Pre nešto više od dve nedelje Saša Janković, koga podržavate, otišao je u posetu Evropskom parlamentu. Na čiju inicijativu je Saša Janković otišao u Brisel?

Marinika Tepić: Ja sam tu informaciju o dobijanju poziva za Brisel dobila od njega lično. Mi smo se svi složili da je njegovo mesto tamo. Dalje nisam ništa pitala, ali mislim da su ti komunikacijski kanali bili razvijeni još dok je on bio Zaštitnik građana i bilo je prirodno da ga u tom svojstvu kolege pozovu.

EWB: Janković je tokom posete Briselu izjavio da u Srbiji narod ne veruje institucijama EU zbog njihovog odnosa sa trenutnom vlašću. Kakav je odnos Evropske unije prema našoj vlasti?

MT: Složila bih se sa takvom konstatacijom Saše Jankovića, ali mislim da je ključno pitanje šta za naš narod znači reč evropska institucija. Duboko verujem da narod zaista ni ne zna šta je stara gospođa zvana Evropa, koja naravno da se birokratizovala, možda više nego što je nama prihvatljivo. To je normalno zato što ona postoji jako dugo – 70 godina. Ona nije bila ista na početku, niti na sredini svog postojanja, a ni sada kada se suočava sa velikim brojem problema. Upravo zbog toga Evropska unija Srbiju trenutno stavlja u neki drugi ili treći plan, iako to nikada neće na taj način da kaže. Nama je jasno da mi nismo u setu onih prvih prioriteta. Međutim, to ne znači da Srbija nije važna za Evropsku uniju iz više razloga: regionalna stabilnost, borba protiv terorizma, migrantska kriza itd.

Takođe, i Srbija kao i većina evropskih zemalja pati od sindroma da kad god je nešto loše na dnevnom redu krivi Evropsku uniju za to. Primer je Velika Britanija – Bregzit, , a to je da kada je nešto lose, kriva je EU, šta god to značilo, a kada je nešto dobro zaslužni su domaći politički lideri. Strašno je bitno da razumemo elementarnu stvar. Novac iz budžeta EU nije novac koji je pao sa neba u Srbiju. To je novac zemalja članica, poreskih obveznika svih tih država, koji se onda pitaju šta Srbija radi sa njihovim novcem.

EWB: U prethodnih devet meseci, pre nego što ste napustili LSV, predsedavali ste Odborom za evropske integracije. Koliki je doprinos ovog odbora razvoju saradnje Srbije i EU?

MT: To je bio jedini odbor koji je imao za predsednika opozicionog poslanika. Tu je još samo Zukorlić, koga i ne gledamo kao opoziciju. Mi smo učestvovali u jednom zanimljivom procesu, a to je razmatranje pregovaračkih pozicija. Strašno su važni ti skupštinski spisi i ono za šta smo se mi izborili, a to je da Vlada, koja je direktni pregovarač, ne može da pošalje predlog svoje pregovaračke pozicije u Brisel pre nego što dobije mišljenje našeg odbora. U zavisnosti od toga koja je oblast u pitanju mi šaljemo drugim resornim odborima predloge na mišljenje, koji nakon toga dolaze kod nas i onda mi to uobličavamo u jedno naše mišljenje, pored mišljenja Nacionalnog konventa za EU. To je jedan dobar sistem. Naravno, i u takvom sistemu postoji mnogo rupa, mnogo neodgovorenih ili otvorenih pitanja i to nije ništa novo. Jedini slučaj kada se neke odluke jednoglasno usvoje jeste kada i opozicija i pozicija idu ka istom cilju iz različitih razloga. Pozicioni poslanici su glasali za otvaranja poglavlja što pre, smatrajući da je to nagrada za dobar rad ove Vlade. Mi iz opozicije smo takođe glasali za što brže otvaranje poglavlja jer smatramo da je to jedini način da se ova vlast privoli da radi i da,  usvajajući nužne izmene i propise, upristojimo ovu zemlju. Jedino smo u tome bili jednoglasni.

Ono što mene ipak deranžira jeste ta oznaka limite na predlozima pregovaračke pozicije, što znači da sednica mora da se zatvori za javnost. Ja sam uvek bila protiv toga, jer je to čitava naša unutrašnja i spoljna politika. Dakle, tih 35 poglavlja je ceo naš život i kako je moguće da mi o tome saznajemo tek kada se usaglasi na drugom nivou i kada se to objavi na sajtu EU? Obrazloženja su uvek bila takva da su to principi druge pregovaračke strane, odnosno EU. Ja sam smatrala da je to dodatna zavesa između naroda i nas, narodnih poslanika, koji smo njihovi predstavnici, i onoga što treba da radi izvršna vlast. Tu su vam ruke vezane jer ne možete da predstavite šta ste konkretno vi preporučili.

EWB: Tokom svoje posete Beogradu u februaru ove godine, Dejvid Mekalister je izrazio želju da Vi ostanete na mestu predsednice Odbora za evropske integracije. Zbog čega je gospodin Mekalister tako reagovao?

MT: Pa da, na neki način jeste. Ne znam zašto je to rekao, ali ne mogu da kažem da mi nije godilo. On je izneo mišljenje da nije dobro da se predsednik Odbora za evropske integracije menja svake godine, naglašavajući da je zadovoljan našom saradnjom i da ne bi voleo da dođe do moje smene. Zaista jeste to rekao pred nas nekoliko sagovornika na sastanku. To je bio sastanak u februaru, kada se već zahuktavala predsednička kampanja i ja sam ga obavestila da očekujem da se neki naredni put možda vidimo kao običan parlamentarac i parlamentarka, a ne u svojstvu predsednice Odbora, jer sam ja u tom periodu napustila LSV i bilo mi je razumljivo da su ključne političke kvote, a ne kako neko radi, što se ispostavilo kao tačno.

EWB: Kakva je saradnja Narodne skupštine Republike Srbije i različitih odbora sa institucijama Evropske unije?

MT: Ja bih rekla protokolarna. Trudila sam se da na nivou svog odbora uspostavim neke bilaterale, na primer sa srodnim odborima zemalja koje u potonjem periodu treba da preuzmu predsedavanje. Dakle sa Estonijom, kojoj mi uopšte nismo na radaru. Ona treba od juna da preuzme predsedavanje, a mi smo za njih mali Rusi. Oni nemaju svest o nama. Htela sam da kroz saradnju sa srodnim Odborom za evropske poslove objasnimo da mi baš i nismo samo to. Oni su to primili k znanju, što nikada nećete čuti od stranih diplomata, jedino od evroparlamentaraca. Mi smo direktno dobijali pitanja. Savamala je uvek bila na dnevom redu kao tema bar nekog od članova opozicije iz našeg odbora, gde je, recimo, na naše skretanje pažnje na ovaj problem odgovor bio da oni ne znaju o čemu se radi i da je to lokalni problem. Kada smo mi ukazali da je to paradigma celog sistema i došli u situaciju da se u nacrtu Mekalisterove rezolucije našla Savamala, iako je prethodno bila izbrisana iz izveštaja Evropske komisije, koji je predat u oktobru mesecu vladi. Koliko ja znam veliki su napori uloženi da se slučaj Savamala ne nađe u tom izveštaju Evropske komisije od strane aktuelne vlasti. Pretpostavljam uz neko obećanje da će se učiniti pomak, ali pošto se to nije desilo, ona se ipak našla u Mekalisterovom izveštaju i ono što je vrlo interesantno jeste da se nije našla ni u jednoj drugoj oblasti, već u oblasti organizovanog kriminala. Međutim, niko od novinara nije na to obratio pažnju.

EWB: U izveštajima Evropske komisije se iz godine u godinu zamera problem nedovoljne razvijenosti vladavine prava u Srbiji i apeluje na poboljšanje rada u oblastima koje se tiču poglavlja 23 i 24. Zbog čega ne postoji primetan napredak na ovom polju?

MT: Nema napretka zato što se napredak ne želi. Ako bih vrlo grubo i kratko  želela da vam odgovorim rekla bih da je to zato što ovoj i ovakvoj vlasti odgovara neobrazovano i neslobodno informisanje, a ujedino i stanovništvo. Takvo stanovništvo ne misli šta zaokružuje kada glasa. Pritom se prilično radilo na tome da se osiromaši ovo stanovništvo. Vi ga osiromašite da biste ga nagrađivali za glas. I to sve znaju u Evropi.

EWB: Zbog čega onda Evropska unija podržava aktuelnu vlast?

MT: Zato što njima Srbija sada u tom smislu nije prioritet. Njima je prioritet Srbija u smislu rešavanja migrantske krize, odnosno aktivnog učestvovanja u rešavanju iste. Mi trenutno nismo zemlja članica, ali nas po tom pitanju tretiraju kao da jesmo. Važno im je da se ti konflikti ne produbljuju i ne rasplinu, ali ne ulaze u to koliko ste vi zapravo doprineli da se to desi.

Mi sada imamo šizofrenu situaciju gde nama Aleksandar Vučić i Ivica Dačić objašnjavaju kako je dijalog sa Evropskom unijom jedini put i kako mi samo kroz dijalog možemo da budemo stabilizatori celog regiona, pa i Evrope. Dakle, ti isti ljudi, zbog kojih su nastajale naše prodemokratske stranke koje su pozivale na dijalog, dok su oni zveckali oružjem. I super je što su se oni opametili posle dvadeset i pet godina. Da sam mlada mogla bih u njihovu priču da poverujem, ali ja imam četrdeset i dve godine. Bila sam brucoš kada je rat počeo i živi sam svedok svega toga što se tada dešavalo. Vređa vas to kada vam neko kao što je Aleksandar Vučić ili Ivica Dačić kaže da je samo dijalog opcija i da mi ostali želimo probleme.

EWB: Osim nedovoljno razvijene vladavine prava, šta još EU direktno najviše zamera Srbiji?

MT: Ja sam nekoliko puta čula zamerke, da je najveći problem to nepostojanje kontrole izvršne vlasti od strane Narodne skupštine. Dakle, to je nešto što su oni prepoznali. Zatim tretman nezavisnih isntitucija, kao što su Poverenik za informacije od javnog značaja, Zaštitnik građana, koje su trpele ogromne represije, a poneki ih još uvek trpe. To su pitanja za koja su zainteresovani, kao i regionalni odnosi. Ja sam, posle dugo vremena, uspostavila  komunikaciju sa ljudima koji je trebalo da preuzmu upravljanje Odborom za evropske integracije u Zagrebu. Međutim, to će sada neko drugi sprovoditi. I posle dve godine nepostojanja odnosa odmrzla sam odnose sa parlamentarnim odborom, tačnije odborom Federacije BIH za evropske integracije. Mi smo u oktobru bili tamo posle dve godine nepostojanja ikakve komunikacije i tada smo imali dva dana zajedničkog rada. Obavezali smo se da ćemo se pomagati međusobno.

Povezani članci

[EWB intervju] Tajani: Crna Gora i Srbija mogu biti spremne za članstvo do 2025.

Emina Muminović

Htela to ili ne, Turska je značajan akter na političkoj sceni Sandžaka

Stefan Jojić

[VIDEO] Lopandić: Vrata EU su nam malo odškrinuta, ali rokovi su realni

EWB