fbpx
European Western Balkans
Analize Izdvojeno

Godinu dana od Savamale: Ni korak bliže vladavini prava

Srušeni objekti u Savamali; Foto: KRIK

Pre tačno godinu dana, u noći između 24. i 25. aprila 2016. godine, dok su se još brojali glasovi sa vanrednih parlamentarnih izbora u Srbiji, organizovana grupa maskiranih ljudi srušila je 12 objekata u Hercegovačkoj ulici i pri tome lišila slobode ljude koji su se našli na licu mesta. Povrh toga, policija je odbila da izađe na teren i zaštiti građane koji su prijavili ovaj sumnjiv incident.

Objekti srušeni u Hercegovačkoj našli su se na putu projekta „Beograd na vodi“, podržanom od strane države, čija je upitna usklađenost sa pravnim i urbanističkim propisima već proizvela nekoliko afera i uzrokovala da građani i stručnjaci posumnjaju u korisnost ovog projekta. Još više od samih kriminalnih dela počinjenih u toj noći zabrinjava nedostatak pravne akcije u mesecima nakon ozloglašenog 25. aprila. Zahvaljujući aktivistima i probranim nezavisnim medijima i institucijama, vlast nije uspela da zataška kontroverzno noćno rušenje u Savamali i naknadne propuste u radu nadležnih institucija.

Još više od samih kriminalnih dela počinjenih u toj noći zabrinjava nedostatak pravne akcije u mesecima nakon ozloglašenog 25. aprila

Prošlo je godinu dana, a građani Srbije ostali su uskraćeni za informacije o tome ko je organizovao i naredio rušenje, kao i ko su fantomski izvršioci. Iako se odgovornost policije zbog odbijanja da izvrši svoju osnovnu dužnost, ne bi smela dovoditi u pitanje, čitav postupak je još uvek zaglavljen u predistražnoj fazi. Ostaje pitanje zašto je nadležnim institucijama potrebno toliko vremena da istraže događaj koji je izazvao oštre tenzije i velike demonstracije koje ne posustaju ni nakon godinu dana. Štaviše, sam premijer Vučić je na konferenciji za štampu javno priznao da iza rušenja stoje “najviši organi gradske vlasti”. To je bilo u junu 2016, a u međuvremenu se nije dogodila nijedna smena u gradskoj vlasti zbog ovog slučaja.

Iako je verovatno najveća afera vladajuće stranke od njenog dolaska na vlast 2012, Savamala ne predstavlja izolovan slučaj, već samo još jedno ozbiljno kršenje demokratskih principa u nizu. Čitav slučaj sa propratnim aferama savršeno oslikava „zarobljenost“ države (state capture) i stanje vladavine prava u Srbiji.

Zašto je slučaj Savamala toliko važan?

Prvenstveno, slučaj Savamala je manifestacija nesumnjive politizacije i blokade institucija koje bi trebalo da stoje na prvoj liniji fronta u borbi protiv korupcije i kriminala, naime, policije i tužilaštva. Ne samo da policija nije izašla na teren i zaštitila građane u noći između 24. i 25. aprila, već od tada onemogućava nesmetano vođenje istrage. Procedura nije napredovala od predistražne faze, kako navode pojedini mediji, upravo zbog policije koja nije voljna da sarađuje i dostavi tužilaštvu neophodne dokaze. Sa druge strane, tužilaštvo, koje po zakonu rukovodi predistražnim postupkom, nije iskoristilo sve pravne mehanizme koji mu stoje na raspolaganju kako bi podstaklo policiju da sarađuje. Najskorije, Sektor unutrašnje kontrole Ministarstva unutrašnjih poslova je objavio dugo očekivani godišnji izveštaj za 2016. godinu, bez prevelikog iznenađenja, ne spominjući Savamalu ni u jednoj rečenici.

Ćutanje institucija je skladu sa stalnim naporima vlasti i provladinih medija da relativizuju značaj ovog incidenta i prikriju očiglednu umešanost određenih državnih struktura. Slučaj Savamala je verovatno najvidljivija posledica urušavanja sistema vladavine prava u Srbiji i izmeštanja političkih procesa izvan institucionalnih okvira. Iako je ovaj slučaj ozbiljno narušio integritet prethodno spomenutih institucija i poverenje građana u njih, najviše zabrinjava činjenica da takvo stanje vladavine prava postepeno postaje normalnost u Srbiji.

Slučaj Savamala je verovatno najvidljivija posledica urušavanja sistema vladavine prava u Srbiji i izmeštanja političkih procesa izvan institucionalnih okvira

Drugo, sve što je usledilo nakon rušenja u Hercegovačkoj jasno ukazuje na medijski mrak u Srbiji i pritiske kojima su nezavisni novinari i mediji izloženi na dnevnoj bazi. Tako je ministar unutrašnjih poslova, Nebojša Stefanović, podneo dve tužbe do sada, uperene protiv novinara i članaka koji ukazuju na njegovu političku odgovornost u ovom slučaju. Za razliku od Savamale, postupak vođen protiv nedeljnika NIN je vrlo ažurno dobio svoj epilog na sudu u korist ministra. Medijska scena u proteklih godinu dana obeležena je tabloidnim klevetanjima, nepristrasnim i netačnim izveštavanjem, kao i suzbijanjem i zastrašivanjem nezavisnih medija koji su pokušavali da objektivno iznesu činjenice o slučaju Savamala.

Konačno, provladini mediji i vladajuća partija udružili su snage kako bi diskreditovali i ućutkali bilo koju vrstu neodobravanja, protesta ili ukazivanja na odgovornost za incident. Stoga, kao još jedna važna karakteristika trenutnog režima izdvaja se neprihvatanje bilo kakve kritike uperene protiv njihovih politika i praksi. Prljava kampanja i demonizacija protivnika, bilo da su oni oličeni u opoziciji, nezavisnim institucijima i medijima ili građanskim pokretima, postala je uobičajen odgovor vlade na kritiku. U tom maniru, aktivisti Inicijative Ne Da(vi)mo Beograd, koja je organizovala seriju masovnih protesta, u više navrata su proglašavani državnim neprijateljima, stranim plaćenicima i izdajnicima uz pomoć tabloida bliskih vlasti. Još više zabrinjava činjenica da su aktivisti podvrgnuti raznim merama kao što je prisluškivanje, čija legalnost ostaje pod velikim znakom pitanja.

Protest “Ne da(vi)mo Beograd”; Foto: Tanjug

Istrajni u borbi za vladavinu prava

Kada se posmatra prethodna godina, važno je istaći i aktere koji su istrajali u svojim naporima i insistirali na otkrivanju istine o slučaju Savamala. Nekoliko nezavisnih medija, kao što je recimo osuđeni nedeljnik NIN, nisu podlegli pritiscima, već su neumorno istraživali, postavljali pitanja i nepristrasno izveštavali javnost. Pored toga, nezavisne kontrolne institucije Ombudsmana i Poverenika za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti su postupale u skladu sa svojim zakonskim ovlašćenjima i obavezama, uprkos prljavoj kampanji kojoj su njihovi najviši zvaničnici bili izloženi. Konačno, glavni pokretač koji je motivisao veliki broj ljudi i nije dozvolio vlasti da ovu aferu gurne pod tepih, svakako je Inicijativa Ne Da(vi)mo Beograd. Aktivisti Inicijative se već nekoliko godina suprotstavljaju protestima, akcijama građanske neposlušnosti, tužbama i najvažnije, informisanjem javnosti o projektu Beograd na vodi, Savamali i pratećim kontroverzama.

Svi spomenuti problemi nalaze se u samoj suštini pregovaračkih poglavlja 23 i 24 u procesu evropskih integracija Srbije. Evropske institucije su nekoliko puta umereno reagovale, ali je slučaj bez obzira ostao blokiran i ignorisan od strane institucija u Srbiji. Takođe, on je potpuno ignorisan u izveštaju Evropske komisije o Srbiji za 2016. godinu. Prema tome, nameće se pitanje koliko dugo će trenutna vlast uspeti da „štiklira“ formalne obaveze i održava fasadu demokratije i vladavine prava bez suštinskih reformi na putu ka Evropskoj Uniji. Štaviše, socijalni i politički front nezadovoljan trenutnom vlašću se postepeno širi, a različiti vidovi političke akcije se razmatraju i planiraju. Ostaje da se vidi hoće li vladajuća partija odgovarati za nadjačavanje zakona, izmeštanje centara moći van institucija i urušavanje vladavine prava.

Povezani članci

Juratović: Merkel ne može preuzeti odgovornost Beograda i Prištine

EWB

Kako su oporezivanje i energetika ove godine dobili najbolje ocene Evropske komisije

Aleksandar Ivković

[EWB Intervju] Minuto-Rico: Važno je razvijati lične veze i praktičnu saradnju između NATO i Srbije

Vukašin Živković