Nakon licitiranja datumom izbora i stvaranjem atmosfere vanrednosti, redovni opšti izbori u Srbiji zakazani su za 26. april 2020. godine. Činilo se da samo nekoliko nedelja pred izbore malo šta dodatno može da uzburka predizbornu atmosferu kao što su to učinili: odluka nekoliko opozicionih stranaka da bojkotuju izbore nakon godinu dana bojkota rada Narodne skupštine, ulični protest širom Srbije, zatim litije u Crnoj Gori, a prethodno afere „Krušik“, „Jovanjica“, „Jutka“, „Doljevac“ itd. Međutim, tok izbornog procesa u Srbiji je poremetila pandemija koronavirusa (COVID-19), koja je došla i u Srbiju.
U periodu od šegačenja sa virusom, odnosno „najsmešnijeg virusa u istoriji čovečanstva“ i bezbrižnog “šopinga u Milanu” za žene, do momenta uviđanja da je „vrag odneo šalu“ nekolicina stranaka prikupljala je deset hiljada potpisa radi predaje izbornih listi Republičkoj izbornoj komisiji. Tek nakon predaje izborne liste vladajuće stranke – i to sa pet puta više overenih potpisa građana od zakonom propisanih – vlast u Beogradu je objavila postojanje prvog zaraženog, a nedelju dana kasnije predsednik Srbije je suspendujući parlament uveo vanredno stanje.
Proglašenjem vanrednog stanja Srbija je proglasila i “rat” protiv nevidljivog neprijatelja. Ratna retorika poslužila je političkim liderima, između ostalog, kao opravdanje za uvođenje posebnih mera koje u redovnim političkim okolnostima ne bi bile dopuštene ili legitimne. Pandemija koronavirusa postala je izgovor vlastima u Srbiji za pojačan uticaj izvršne vlasti na zakonodavnu vlast i pravosuđe, pokušaj ukidanja pojedinih ljudskih prava i sloboda, te sprovođenje ‘Skajp suđenja’ i nedozvoljeni elektronski nadzor mobilnih telefona od službi bezbednosti. Nastojanje izvršne vlasti da centralizuje širenje informacija i poveća kontrolu medijskog izveštavanja o pandemiji i radu vlade praćeno je hapšenjem novinara i aktivista i manipulacijom straha građana od bolesti kroz širenje lažnih vesti. Postalo je očigledno da je civilni sistem upravljanja krizom u potpunosti zakazao, a odgovor na pandemiju koja utiče na zdravlje ljudi i ekonomiju je nepotrebno militarizovan.
U doba korone dok je stanovništvo u karantinu a ekonomija u zastoju, jedina neprekinuta aktivnost u zemlji je bila predizborna kampanja. Naprednjački predizborni show must go on potvrđuje da su u Srbiji vanredno stanje i (iz)vanredno upravljanje izborima a ne državom normalizovani pre pojave pandemije. Vanredno stanje, kao mera kojom je omogućeno da se obustave izborne radnje, ujedno se pokazalo i kao odlična prilika za dominaciju vladajuće većine u medijima koja je (zlo)uptrebljena u svrhu predizborne kampanje. Prema istraživanju Biroa za društvena istraživanja (BIRODI), predsednik Srbije i Srpske napredne stranke (SNS) Aleksandar Vučić je u drugoj polovini marta bio najaktivniji političar na svim televizijama s nacionalnom frekvencijom, sa 15.050 sekundi – 63 puta više od glavnog lidera opozicije, Dragana Đilas, koji je imao ukupno 237 sekundi u programima svih televizija.
Prema “Ipsos stratedžik marketingu“, „čvrsta ruka“ predsednika Vučića već daje rezultat izražen u povećanju popularnosti budući da „58 odsto ispitanika ima pozitivno mišljenje o tome kako Vučić obavlja svoj posao“, a podrška predsedniku „dostiže 61 odsto“. Ako sudimo samo na osnovu rejtinga, epidemiološka kriza bi mogla da donese predsedniku Srbije i vladajućoj partiji još više glasova na predstojećim izborima. To je verovatno motivisalo predsednika države i stranke da brže-bolje najavi odluku o ukidanju vanrednog stanja i zakaže izbore za 21. jun kako bi stečenu popularnost pretvorio u politički rezultat.
Pojačana represija tokom vanrednog stanja rezultirala je buntom građana širom Srbije koji je iskazan na simboličan način – udaranjem u šerpe, duvanjem u pištaljke, puštanjem glasne muzike itd. za vreme policijskog časa, odnosno u 20.05 časova nakon aplauza za medicinske radnike. Akcija „Digni glas: Bukom protiv diktature“ inicijative Ne da(vi)mo Beograd i Građanskog fronta, poznatija kao „šerpovanje“, počela je 26. aprila, u danu kada je trebalo da budu održani republički, pokrajinski i lokalni izbori. Kao odgovor na „buku“ pristalice SNS su organizovali kontraproteste u 20.30h. Odgovornost za kontraprotest je preuzelo nepoznato „Udruženje mladih“ i poslanici SNS. Oni su okupirali su krovove stambenih zgrada, kao i državne kompanije „Srbijagas“ i privatnog preduzeća „Galens“ u Novom Sadu, palili baklje i pirotehniku, a sa razglasa puštali muziku, rusku himnu i nasnimljene pogrdne poruke jednom od lidera opozicionog “Saveza za Srbiju”.
Bojazan predstavnika civilnog društva je da će represija i autoritarizam nakon izbora biti još veći, sa još većom cenzurom medija, ali da će se pritisak i zastrašivanje preorijentisati sa vanparlamentarne opozicije, koja će biti dodatno marginalizovana i oslabljena, na slobodne pojedince, predstavnike akademske zajednice, organizacije civilnog društva i druge centre otpora izvršnoj vlasti.
Ko sve (ne) izlazi na izbore?
Do trenutka uvođenja vanrednog stanja, Republička izborna komisija je potvrdila devet izbornih lista za izbore za narodne poslanike Narodne skupštine, odnosno šest izbornih lista za odbornike pokrajinske skupštine. Na osnovu potvrđenih izbornih listi poznato je da će na izborima učestvovati, a najverovatnije i ući u Narodnu skupštinu, stranke naprednjaka, socijalista, radikala, kao i stranke mađarske i bošnjačke manjine. Predviđanja političkih analitičara su da će cenzus od tri odsto preći i novoformirane proevropske snage (Ujedinjena demokratska Srbija), rojalisti (POKS), umerena desnica (SPAS), kao i deo ekstremne desnice (SP Zavetnici) koji do sada nisu učestvovali u izborima za republičku, pokrajinsku i-ili lokalne skupštine.
Najnovije istraživanje Nove srpske političke misli pokazuje da bi za koaliciju oko SNS glasalo 41,6 odsto građana da su izbori sledeće nedelje. Sudeći po izbornoj listi SNS očekivanja su da u sledećem sazivu Narodne skupštine bude više mladih, što se može protumačiti i kao potencijalni otklon od bivših radikala. Očekivana je i veća zastupljenost narodnih poslanica, odnosno odbornica zbog kvote od 40 odsto na izbornim listama. Prema tome, može se ponoviti scenario iz 2016. kada su mnoge žene i muškarci po prvi put kročili u predstavničke institucije.
Bojkot izbora je ujedinio vlast a podelio opoziciju pa je najveća opoziciona grupa stranaka „Savez za Srbiju“ proglasila bojkot, a deo opozicije se u međuvremenu predomislio i potvrdio učestvovanje na izborima. Bojkot izbora opozicionih stranaka i građana će uticati na izlaznost koja će verovatno biti niža u odnosu na prethodne izbore 2016. godine. Pretpostavka je, međutim, da odnos političkih snaga u Narodnoj skupštini između srpskog „Gulivera“ i političkih „liliputanaca“ neće biti bitno promenjen, jer se koalicija okupljena oko SNS vidi kao apsolutni pobednik izbora. Vladajućoj stranci zbog međunarodnog pritiska i daljeg urušavanja legitimiteta nije u interesu da srpski parlament izgleda isto kao i parlament u Belorusiji, to jest bez opozicije. Stoga je potrebno da se na izborima pored njih pojavi što veći broj liberalnih i desnih stranaka i pokreta koji bi privukli određene grupe birača, podigli izlaznost i simulirali pluralizam u predstavničkim telima.
Vlastima u Beogradu takođe nije u interesu odlaganje izbora na jesen, jer ono što sada izgleda kao „pobeda nad koronom“ može za nekoliko meseci da postane fijasko kada broj nezadovoljnih ljudi zbog posledica ekonomske krize počne da raste, a istovremeno počnu da se pojavljuju potisnute priče o korupciji javnih funkcionera, netransparentnim nabavkama respiratora, masovnom otpuštanju radnika i to iz kompanija koje su dobijale subvencije od države, zatim priče o tome šta se stvarno događalo po državnim i privremenim bolnicama, gerontološkim centrima i drugim javnim ustanovama sa oskudnim resursima i sa nesposobnim partijskim rukovodiocima.
Ostanak kod kuće kao politička opcija
Uprkos nedemokratskoj atmosferi u društvu, nejednakim izbornim uslovima za glavne aktere izbornog procesa, glavni razlog za preispitivanje datuma održavanja izbora u Srbiji ipak ostaje javno zdravlje. Zdravstveni uslovi za održanje izbora se još uvek nisu stekli i opasnost od epidemije od većeg epidemiološkog značaja u našoj zemlji ostaje na snazi do daljnjeg uprkos ukidanju vanrednog stanja. Predsednik Srbije stoga svesno rizikuje da ugrozi zdravlje nekoliko miliona građana i dovede ih u situaciju da činom glasanja stupe u epidemiološki zabranjeni kontakt i tako doprinesu širenju virusa, kao što je to nedavno učinio francuski predsednik Emanuel Makron. Na to upozoravaju epidemiolozi, deo poslanika Narodne skupštine, kao i predsedavajuća Delegacije Evropskog parlamenta za saradnju sa Srbijom Tanja Fajon koja naglašava da „situacija sigurno nije pogodna za neke brze izbore“ i da je zemlja „još uvek u globalnoj pandemiji i da je pitanje kako je moguće napraviti uslove da ljudi imaju poverenja, da veruju da njihovo zdravlje neće biti dovedeno u pitanje“. Stoga bi građani vođeni zdravim razumom mogli da izaberu da ostanu kod kuće, jer „time biraju ne između vlasti i opozicije, već između zdravlja i rizika od bolesti“.
Ovaj op-ed je deo serije analiza Beogradskog centra za bezbednosnu politiku “Srbija u doba korona virusa”.