Na današnji dan pre jedanaest godina Srbija je otvorila pregovore o članstvu u Evropskoj uniji. Bilans procesa koji traje duže od deceniju je sledeći: otvorena su 22 pregovaračka poglavlja, a privremeno zatvorena svega 2 od 35 .
Iako su predsednik Republike i Vlada najavljivali mogućnost da krajem 2024. države članice daju zeleno svetlo za otvaranje novog Klastera 3, kojim bismo otvorili još tri nova poglavlja, to se nije dogodilo.
U prethodnoj godini Srbija je usvojila Reformsku agendu za sprovođenje Plana rasta Evropske unije za Zapadni Balkan. Vlada je takođe radila na priključivanju određenim politikama EU, poput Jedinstvenog područja plaćanja u evrima (SEPA). Međutim, glavni cilj – otvaranje novih poglavlja – nije još ostvaren ni posle tri godine zastoja.
U poslednjih pet godina Srbija je uspela da otvori samo jedan pregovarački klaster u decembru 2021. godine, čime su otvorena četiri nova poglavlja. Glavne prepreke na putu Srbije su stanje u vladavini prava i neusklađivanje sa zajedničkom spoljnom politikom EU, koje vlade država članica navode kao razloge za “rampu” koja je i dalje spuštena.
U međuvremenu, Crna Gora, koja je počela pregovore dve godine ranije od Srbije, uspela je još 2020. da otvori sva pregovaračka poglavlja, a od nedavno da ih i zatvara. Da bi Srbija krenula da zatvara poglavlja, mora prvo da dobije takozvani IBAR, odnosno potvrdu da je ispunila prelazna merila iz poglavlja 23 i 24 koja se odnose na vladavinu prava.
Prema najavama Vlade, cilj je da se ovo postigne u toku ove godine, dok je predsednik Srbije nedavno ambiciozno odredio kraj 2026. godine kao rok do kada bi zemlja trebalo u potpunosti uskladi sa evropskim zakonodavstvom. Da bi se to postiglo, čitav proces bi morao da se izrazito ubrza u odnosu na dinamiku tokom proteklih 11 godina.
U analizi Centra savremene politike (CSP) o 10 godina pregovara Srbije o članstvu u EU, objavljenoj prošle godine, podseća se na mišljenje o kandidaturi Srbije iz 2011. godine, kada je Evropska komisija ocenila da bi kriterijumi za članstvo mogli da budu ispunjeni u „srednjem roku“. Tadašnja procena bila je da bi Srbija za pet godina mogla da ispuni sve neophodne uslove za završetak pregovora i postane članica Evropske unije.

Osim toga, 2018. godine je tadašnji predsednik Evropske komisije Žan Klod Junker objavio Strategiju proširenja prema kojoj bi Crna Gora i Srbija, u optimističnom scenariju koji bi uključivao dostizanje pune pripremljenosti za članstvo, mogle da budu primljene u EU upravo ove, 2025. godine. Od te ambicije se vrlo brzo odustalo.
Umesto da se reformski proces Srbije i put ka EU ubrzavao, različiti podaci predstavljeni u publikaciji CSP govore da se proces usporavao. To ne ocenjuju samo izveštaji Evropske komisije, već i interni dokumenti Vlade Srbije.
Prema podacima iz Izveštaja o ispunjenosti Nacionalnog programa za usvajanje pravih tekovina Evropske unije (NPAA), procenat usvojenih zakona i propisa povezanih sa procesom pristupanja EU tokom godina se smanjivao.
U periodu pre dobijanja statusa kandidata za članstvo u EU i promene vlasti 2012. godine, ispunjenost NPAA je od 2008. do 2012. godine iznosila 88%. U prvim godinama nove vlasti procenat usvojenih pravnih tekovina održavan je na natpolovičnom nivou, dok se prema poslednjem izveštaju dostupnom na staju Ministarstva za evropske integracije, u periodu od 21. jula 2022. godine zaključno sa prvim tromesečjem 2024. godine ispunjeno 36% planiranih propisa.
Kada je reč ocenama iz izveštaja Evropske komisije, sveukupna spremnost Srbije za članstvo u EU nije značajnije poboljšavala u poslednjih jedanaest godina. Ovi izveštaji, najrelevantniji dokumenti koji analiziraju i procenjuju kvalitet reformskog procesa, iz godine u godinu pokazivali su skroman napredak Srbije kada je u pitanju spremnost za članstvo. Na početku procesa ta ocena bila je 2,91 na skali od 1 do 5, dok prema poslednjem izveštaju Evropske komisije ona iznosi 3,11.
Tokom prethodne decenije pregovora, Srbija je na osnovu različitih kriterijuma u velikoj meri nazadovala kada je u pitanju stanje demokratije, navodi se u analizi Centra savremene politike. Podseća se da Srbija beleži pad kada je u pitanju stanje demokratije, vladavina prava i slobode medija još od 2015. godine, što pokazuju su izveštaji relevantnih međunarodnih organizacija poput Fridom hausa i Reportera bez granica.