Uzalud su mašinovođa, kondukteri i stručna ekipa željeznice koji su se kasnije dokotrljali dresinom i satima pokušavali da poprave kvar.

Vremenom je i najvećim optimistima postalo jasno da se voz, zaglavljen šest, sedam sati u crnogorskim brdima, bez nove lokomotive neće maći s mjesta.

Negdje iza ponoći pojavila se lokomotiva dizelka, vidno prekrivena korozijom. Nervozni i iscrpljeni putnici dočekali su je pomiješanih osjećanja – od uzdaha olakšanja do sumnjičenja da će uopšte pokrenuti kompoziciju.

Na to putovanje iz studentskih dana od prije tri decenije podsjeća me sadašnji trenutak Crne Gore u evropskim integracijama.

Posljednjih godina je postajalo jasno da politička, DPS lokomotiva, koja je tri decenije vukla Crnu Goru po raznim bespućima, ne može dovesti do zatvaranja pregovora i članstva u EU.

Sada, sa porazom trodecenijske vlasti Mila Đukanovića  na izborima 30. avgusta, pred nama je nepoznanica da li će dizelka imati snage da Crnu Goru, zaglavljenu na putu ka EU, povuče uzbrdo i nastavi put.

Crna Gora je otvorila pregovore o članstvu sa EU u junu 2012, kao prva država na koju je primijenjena nova metodologija.

EU se tada na novi pristup – koji je podrazumjevao da se među prvima otvaraju i zatvaraju poglavlja 23 i 24 – odlučila zbog loših iskustava sa Bugarskom i Rumunijom. Te zemlje su nazadovale u vladavini prava nakon što je Komisija štrikirala da su zadovoljile kriterijume tokom pregovaranja.

Za tih osam godina Crna Gora je otvorila svih 35 poglavlja i tri, o kojima se ne pregovara, privremeno zatvorila. Poređenja radi, Hrvatska je za nešto malo više od sedam godina zatvorila sva poglavlja.

Poglavlje 8 – „Konkurencija“ je posljednje koje je Crna Gora otvorila u junu ove godine i to nakon što je duže od godinu i po čekala zeleno svijetlo Komisije.

Civilni sektor i opozicija su tvrdila da se EU odlučila na neformalnu klauzulu balansa, odnosno da su pregovori sa Crnom Gorom zamrznuti zbog izostanka rezultata u vladavini prava, što je crnogorska vlast negirala.

Sada se Crna Gora nalazi na novom početku – sa novom vladajućom većinom.

I novom metodologijom u pregovorima koju je usvojila EU na insistiranje Francuske.

Đukanovićeva DPS je poražena na izborima zbog dva razloga.

Prvi je odluka da usvoji kontroverzni Zakon o slobodi vjerospovjesti sa spornim odredbama koje se odnose na imovinu Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori, što je izazvalo masovne višemjesečne proteste.

Drugi razlog je nezadovoljstvo dijela birača nepravdom i endemskom korupcijom u Crnoj Gori.

DPS bi sigurno imao veću šansu da opet osvoji vlast na proteklim izborima da su premijer Duško Marković i njegova partija ispunili obećanje iz ekspozea sa kraja 2016. – da će do kraja mandata Vlade zatvoriti pregovore.

Umjesto da rade posao po zakonu, institucije su odluke donosile pod pritiskom politike. Crnogorsko tužilaštvo je dugo ignorisalo brojne korupcionaške afere, zaključno sa „Kovertom“, objavljena su imena stotina funkcionera, uključujući sudije i tužioce, kojima je Vlada skoro pa poklonila stanove ili kredite, nastavljeni su pritisci i napadi na nezavisne medije i novinare. Vladajuća većina u Skupštini smijenila je nezakonito nezavisne članove Savjeta RTCG, ASK- a, te viceguvernerku Centralne banke…

Ulje na vatru je dolio pravni stav predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice da redovni sudovi nemaju pravo da preispituju zakonitost odluka političke većine u parlamentu.

Medenica se sa još šest kolega predsjednika osnovnih sudova, našla se u fokusu posljednjeg radnog dokumenta Evropske komisije iz juna o stanju o poglavljima 23. i 24., jer je izabrana na treći mandat, iako Ustav predviđa samo dva.

Komisija insistira na nastavku reformi u pravosuđu za šta su neophodne kadrovske promjene u vrhu pravosuđa jer je postojećim istekao mandat. Za izbor novog VDT koji se nalazi na vrhu hijerarhijiski ustrojenog tužilaštva, dvoje sudija Ustavnog suda i četiri „istaknuta pravnika“ u Sudskom savjetu neophodna je dvotrećinska, odnosno tropetinska većina poslanika.

I traženje kompromisa sa opozicionim DPS-om, partijama manjinama i socijaldemokrtama kako bi se izabrali nova rješenja biće jedan od prvih značajnijih zadataka nove vlasti.

Lideri URA Dritan Abazović, Demokrata Aleksa Bečić i koalicije „Za budućnost Crne Gore“ Zdravko Krivokapić potpisali su su sporazum u kojem se navodi da će nova Vlada odgovorno sprovoditi sve međunarodne obaveze koje je država preuzela i da će „u potpunosti i predano sprovesti sve reforme potrebne za punopravno članstvo Crne Gore u EU“.

Nova vlast će kod izbora novog pravosudnog kadra morati da pokaže spremnost za kompromisima.

Drugi izazov za novu većinu je depolitizacija institucija i otklon od partitokratije, posebno kada je riječ o rješenjima za regulatorna tijela, agencije i savjete.

DPS je tokom tri decenije zarobio društvo da je pravi izazov pronaći stručne kadrove koji imaju institucionalni iskustvo. Pri čemu, treba računati da će DPS opstruirati promjene gdje god to može.

Tipičan primjer zapuštenosti institucija predstavlja struktura za pregovore sa EU. Pretposljednji glavni pregovarač Crne Gore Aleksandar Andrija Pejović je podnio ostavku 2018. nakon što je Agencija za sprečavanje korupcije utvrdila da je mimo zakona obavljao dvije javne funkcije – ambasdora Crne Gore pri EU i ministra evropskih integracija, dok se njegov nasljednik Aleksandra Drljević kratko zadržao na mjestu glavnog pregovarača zamijenivši ga sa mjestom ambasadora.

Treći izazov nove vlasti, indirektno vezan za EU integracije, je ekonomija. Dočekaće je prazna kasa, pri čemu će potrebe za finasiranjem do kraja 2021., prema procjenama analitičara, porasti na preko milijardu eura.

Jedan od najvećih grijehova odlazeće DPS vlasti je što je propustila veliku priliku da Crnu Goru što više približi evropskim vrijednostima, posebno u prvim godinama pregovora kada je volja za proširenjem u EU bila dosta veća nego sada, i kada je stekla oreol lidera evropskih integracija na Zapadnom Balkanu.

Sada je na novoj vlasti – lokomotivi dizeliki da pokrene taj voz propuštenih šansi. Trebaće joj prvo da zavrijedi snažnu podršku EU, posebno zbog skeptičnosti EU članica prema koaliciji „Za budućnost Crne Gore“ koja je većim dijelom sastavljena od proruskih i prosrpskih nacionalističkih političkih struktura.

U suprotnom, crnogorski voz će ostati u nedođiji.