BEOGRAD / PRIŠTINA – Sve strane uključene u dijalog između Srbije i Kosova trebalo bi da traže sporazum koji bi doveo do uzajamnog priznanja i priznaju potrebu za kompromisom, dok bi članice Evropske unije (EU) trebalo da signaliziraju podršku bilo kom sporazumu koji je u skladu sa međunarodnim pravom i ljudskim pravima, istakla je Međunarodna krizna grupa (ICG) u svom novom izveštaju „Ponovno pokretanje dijaloga između Kosova i Srbije“, prenosi Beta.
U izveštaju, objavljenom 25. januara, ističe se da sve dok dve strane ne uspeju da postignu sporazum o rešavanju spora, „obema stranama biće zabranjeno članstvo u EU, a Kosovu u UN-u i NATO-u“.
Iako ICG naglašava da je dijalog Beograda i Prištine uz posredovanje EU možda rešio određena tehnička pitanja, suštinska politička pitanja ostala su nerazrešena.
„Ako je Beograd spreman da se nagodi, i Priština mora biti u stanju da efikasno pregovara. Danas to nije slučaj. Iako su kosovski lideri navikli da učestvuju u pregovorima sa visokim ulozima, ni vladajuća koalicija ni opozicija nisu spremne da se uključe u dijalog koji će imati značaj. Stoga su preliminarni unutrašnji pregovori unutar prištinske elite preduslov“, navodi se u izveštaju.
Dodaje se da bi za sada Brisel trebalo da se usredsredi na podsticanje pregovora u kojima će strane biti slobodne da istraže svaki dogovor koji je u skladu sa ljudskim pravima i međunarodnim pravom, imajući u vidu potrebu da se prikupi podrška javnosti kod kuće.
„I EU i SAD imaju ulogu koji bi trebalo da odigraju. EU bi trebalo da proceni da li može da promeni svoj zajednički stav tako da postavi jasan cilj postizanja konačnog sporazuma na osnovu uzajamnog priznanja i da razjasni da su njeni posrednici usmereni da ne guše raspravu ni o autonomiji ni o razmeni teritorija. SAD bi trebalo da rade sa kosovskom vladom na razvoju održive pregovaračke strategije, zasnovane na razumevanju da je priznanje moguće, ali da će biti potrebni ustupci “, navela je ICG.
Izveštaj predlaže tri opcije kako da se reši zastoj između Kosova i Srbije.
„Prva opcija jeste da se oslonimo na povlastice za Srbiju – infuzija donatoske razvojne podrške i ubrzano članstvo u EU – kao trošak priznanja. Druga bi bila priznanje Kosova od strane Srbije u zamenu za stvaranje novih autonomnih okruga za kosovske Srbe i srpske Albance. Treća opcija bi bilo vraćanje na pristup razmene teritorija koji je bio srž nacrta sporazuma iz 2018. godine“, navedeno je u izveštaju.
Međutim, naglašava se da nijedna od ovih opcija nije ni približno idealna.
Kada je reč o prvoj opciji, s obzirom na unutrašnju dinamiku, za EU može jednostavno biti neizvodljivo da obeća ubrzano članstvo, a materijalni podsticaji verovatno neće biti dovoljni za rešavanje suštinskog pitanja političkog identiteta Srbije.
Što se tiče ostale dve mogućnosti, autonomija bi se činila boljim izborom, sa zabeleženim uspehom drugde u Evropi i podrškom među zemljama članicama EU, ali izgleda da izaziva i najoštriju negativnu reakciju samih strana u dijalogu.
Pročitajte više: Popričajmo konačno i o konačnom sporazumu
Međunarodna krizna grupa je zaključila da lideri Beograda i Prištine „moraju biti jasniji“, jer je potraga za konačnim sporazumom već dugo „otežana sveprisutnim dezinformacijama za koje su u velikoj meri krivi Beograd i Priština“.