Iako Srpska napredna stranka na izborima 21. juna nije u opasnosti da izgubi vlast, i u ovoj kampanji primećene su gotovo sve aktivnosti koje su učinile prethodne izborne cikluse problematičnim i dovele do bojkota i međupartijskog dijaloga, prvo na Fakultetu političkih nauka, a zatim u Narodnoj skupštini, uz posredovanje Evropskog parlamenta.
Potonji razgovori, u kojima su najzapaženiju ulogu imali poslanici u EP Vladimir Bilčik i Tanja Fajon, iznedrili su takozvanu „implementacionu tabelu“ mera za poboljšavanje izbornih uslova. Kako je naš portal još u februaru pisao, stavke u ovoj tabeli tek su formalna osnova za poboljšanje uslova, dok će za stvarnu promenu biti potrebna njihova primena u praksi. Nalazi domaćih posmatrača i ponašanje vladajuće stranke u proteklih četiri meseca pokazuju da je to sprovođenje izostalo. Samim tim, „implementaciona tabela“, ispostavilo se, bila je nedovoljna za poboljšavanje izbornih uslova.
Kao glavni problemi izbornih uslova u Srbiji, pored već detaljno dokumentovanog nejednakog medijskog izveštavanja na televizijama sa nacionalnom frekvencijom, prepoznate su prakse korišćenja javnih resursa – zgrada, vozila, veb sajtova – koji pripadaju svim građanima, u korist promocije vladajuće stranke. Njima je pridodato intenzivno organizovanje naizgled neutralnih aktivnosti javnih službenika koje zapravo imaju za cilj promociju vladajućih stranaka – čuvena „funkcionerska kampanja“. Implementaciona tabela pokušala je da reši ove probleme i, prema svemu sudeći, nije uspela.
Zloupotreba javnih resursa i funkcionerska kampanja se nastavljaju
Prva stavka u implementacionoj tabeli odnosila se na zabranu korišćenja javnih resursa u političkoj kampanji. Mera koja je bila predviđena za ovaj problem odnosila se na izmene nekoliko zakona koji regulišu ovu materiju, kojima se dodatno preciziraju neki termini i zabrane.
Još je u novembru, međutim, programski direktor Transparentnosti Srbija Nemanja Nenadić ocenio za naš portal da su predložene izmene zakona “toliko minorne, da se sa sigurnošću može reći da su preduzete prevashodno kako bi se stvorio utisak da postoji spremnost da se nešto uradi, a ne kako bi se zaista sprečile zloupotrebe”.
“S druge strane, oni vidovi korišćenja javne funkcije za partijsku promociju, koje ni sada nisu zabranjeni, neće biti zabranjeni ni ubuduće. Naravno, mislim na „fukcionersku kampanju“, izmišljanje događaja sa promotivnim potencijalom u doba kampanje”, rekao je on tada. Prisustvo predsednika Vučića, koji formalno nije kandidat na ovim izborima, otvaranju Naučno-tehnološkog instituta u Nišu 9. juna, tokom koje se detaljno pričalo o investicijama i radnim mestima, lepo bi se uklopilo u ovu definiciju.
Šta je, dakle, pokazalo praćenje situacije narednih meseci, posebno nakon što je predizborna kampanja nastavljena 11. maja?
„Činjenica je da smo za dve nedelje nastavka kampanje izbrojali 250 događaja koji svedoče da funkcioneri koriste funkciju da promovišu svoju partiju, kao da sve ono što su izgradili nije učinjeno sredstvima građana“, rekao je programski direktor Centra za istraživanje, transparentnost i odgovornost Raša Nedeljkov u intervjuu za N1 krajem maja. Funkcionerska kampanja se, prema nalazima ove organizacije, nastavila u punoj brzini.
Za period od 4. marta do 24. maja, kada se izborna kampanja vodila u dva odvojena intervala, CRTA je podnela osam prijava Agenciji za borbu protiv korupcije zbog funkcionerske kampanje, zloupotrebe javnih resursa i kršenja propisa o finansiranju.
Bez sumnje najzapaženija politika Vlade u poslednjih mesec dana bila je dodela 100 evra pomoći stanovništvu nakon pandemije. Dodatno, penzionerima je isplaćeno 4.000 dinara pomoći, a kako je ocenila organizacija Transparentnost Srbija, upada u oči činjenica da vladajuća stranka zasluge za isplaćene iznose pripisuje sebi.
„U pismu koje je stiglo na adrese svih penzionera u Srbiji, samo na jednom mestu pominje država, i to praktično kao država koja je svojim marljivim radom obezbedila da „mi“ – a to su potpisnici Aleksandar Vučić i SNS, podele 100 evra i 4.000 dinara penzionerima“, naveo je Zlatko Minić iz Transparentnosti.
Pored 100 evra koji su im legli na račun, ono što će pristalice SNS-a takođe pamtiti iz vremena koronavirusa jeste da je predsednik Vučić, iako bez ikakvih formalnih ovlašćenja, bio glavno lice državnog odgovora na pandemiju, te da je lično dopratio respiratore u Novi Pazar i Niš.

„Iako nije bilo javnih skupova, kampanja je zapravo (tokom vanrednog stanja) započela u sivoj zoni, bez obzira na dugoročni dijalog u kome se insistiralo da se funkcionerska kampanja u potpunosti izbegne. Tako su na događajima koji nisu u vezi sa izborima korišćeni stranački slogani i političke poruke, uz indirektno promovisanje Srpske napredne stranke i njenog programa“, stoji u analizi izbornog procesa Centra za slobodne izbore i demokratiju (CeSID).
Izveštaji Regulatornog tela za elektronske medije: Biblija ili apokrif?
Implementaciona tabela predvidela je četiri mere za rešavanje problema nejednakog medijskog tretmana vlasti i opozicije: izbor novih članova Saveta REM-a, usvajanje pravilnika za javne medijske servise u kampanji, preporuka za privatne televizije i redovni monitoring izbornog procesa čiji će rezultati biti okačeni na sajt. Obećano – ispunjeno. Sada samo treba pogledati koliko su donete mere imale uticaja na poboljšanje medijske scene.
Prema podacima CRTE, tokom prvih 12 dana kampanje u martu na televizijama sa nacionalnom pokrivenošću zabeleženo je da su stranke na vlasti dobile 91% vremena posvećenog političkim akterima, stranke u opoziciji koje su odlučile da učestvuju na izborima 6% i stranke koje bojkotuju 3% vremena. Stranke na vlasti su imale 47% pozitivnog i 52% neutralnog izveštavanja, dok su stranke u bojkotu 34% vremena prenošene u neutralnom kontekstu, a 66% u negativnom.
Dana 15. marta uvedeno je vanredno stanje, koje je nakon 52 dana ukinuto 6. maja. Tokom tog perioda, koje je bez ikakve sumnje uticalo na javno mnjenje i opredeljenja birača, pripadnici vladajuće većine imali su apsolutnu dominaciju sa 91% vremena posvećenog političkim akterima na televizijama sa nacionalnom frekvencijom u „proširenom prajm-tajmu“, pokazuju rezultati monitoringa CRTE, koji takođe primećuju da se o vlasti izveštavalo u pozitivnom ili neutralnom tonu.
Nakon formalnog nastavka kampanje 11. maja, CRTA beleži povoljniji odnos vlasti i opozicije na televizijama sa nacionalnom pokrivenošću: do 24. maja, 60% vremena za vladajuću koaliciju, 28% za opoziciju koja učestvuje na izborima i 12% za opoziciju u bojkotu. Najzastupljeniji politički akter na ovim televizijama od 4. marta do 16. marta i od 12. maja do 24. maja bio je predsednik Aleksandar Vučić, koji, iako nije kandidat na ovim izborima, daje svoje ime listi Srpske napredne stranke.
Nakon ukidanja vanrednog stanja primećuje se, dakle, kretanje ka nečemu što više liči na medijsku ravnotežu. Treba, naravno, imati na umu da je ovo napravljeno u korist opozicije koja izlazi na izbore, od koje ni izbliza niko ne predstavlja izazov vladajućoj stranci, a mnogi od ovih aktera do sada su se uzdržavali od ozbiljne kritike SNS-a. U iščekivanju potpunih izveštaja o kampanji, ipak se može reći da je izrazit dizbalans koji je postojao na njenom početku i tokom vanrednog stanja, kao i činjenica da je bojkot-opozicija i dalje potpuno margnizaliazovana na nacionalnim frekvencijama, već dovoljan dokaz da mere predviđene u implementacionoj tabeli nisu bile dovoljne da srede situaciju na medijskoj sceni.

Ovakav zaključak, međutim, ne bi se mogao izvući iz izveštaja koje je REM, kako je predviđeno, krenuo da objavljuje na sajtu, ali samo u vreme formalne kampanje. Prema ovim „presecima“, Savez za Srbiju, koalicija koja bojkotuje izbore, između 11. i 22. maja, u vreme izborne kampanje, imala skoro duplo više medijskog vremena od Srpske napredne stranke, što bi Srbiju učinilo jednom od verovatno najdemokratskijih zemalja na svetu kada je reč o položaju političke opozicije.
Da li su ovi rezultati monitoringa realni – odnosno, kako bi članica Saveta REM-a Olivera Zekić ocenila, „Biblija praćenja medija“ – ili je način na koje se mediji prate ipak problematičan? Prema mišljenju Biroa za društvena istraživanja, velika greška REM-ovog načina praćenja jeste to što ne sadrži analizu tonaliteta – pozitivan, negativan ili neutralan, kao i što se ne meri medijska zastupljenost predsednika Aleksandra Vučića.
Savez za Srbiju dodatno je ukazao da REM-ov izveštaj sabira sekunde na televizijama sa nacionalnom frekvencijom i na kablovskim kanalima, na kojima je opozicija daleko zastupljenija, ali koji su dostupni samo trećini stanovništva.
Da li kontroverze koje rad REM-a nastavlja da izaziva u javnosti znači da su mere u implementacionoj tabeli postigle svoj cilj? Konačan odgovor će sačekati ukupne rezultate različitih monitoringa, ali trenutno izgleda vrlo jasno.
Nadzorni odbor: Koliko građana zna da to telo postoji?
Uspostavljanje Nadzornog odbora Narodne skupštine označeno je kao značajna mera u korist poboljšanja izbornih uslova, a kao takvu ju je predstavio i izvestilac Evropskog parlamenta za Srbiju Vladimir Bilčik. Od osnivanja u februaru, ovo telo je održalo četiri sednice, koje su ostale gotovo potpunosti nevidljive za javnost – i sama kratka obaveštenja na sajtu Narodne skupštine nisu bila planirana, već su rezultat intervencije Transparentnosti Srbija.
Upravo bi medijsko prisustvo, zajedno sa kredibilnim članstvom, trebalo da bude osnova uticaja Nadzornog odbora, jer ovo telo, predviđeno Zakonom o izborima narodnih poslanika, može samo da prati izborni proces, predlaže mere, obraća se javnosti i pokreće inicijative – drugim rečima, nema ovlašćenje da sankcioniše bilo kakvo ponašanje. Međutim, kako je već pomenuto, ovom telu nedostaju vidljivost u javnosti i članovi koji se percipiraju kao objektivni.

Od četiri sednice, na prvoj je izabran predsednik Nadzornog odbora – glumac Svetislav Goncić, poznati pristalica Srpske napredne stranke i narator nekoliko njenih predizbornih spotova. Na drugoj, održanoj 20. maja 2020, usvojen je poslovnik o radu odbora, iako je u tom trenutku već bio prošao 21 dan formalne izborne kampanje. Na preostala dva sastanka, 27. maja i 4. juna, nije se očigledno dogodilo ništa od značaja za javnost, jer ništa nije ni stiglo do medija.
Rad ovog tela, zbog članstva koje bi ulivalo poverenje i vlasti i opoziciji – pored Goncića, tu je još nekoliko potpisnika Apela podrške Aleksandru Vučiću, poput operskog pevača Aleksandra Stamatovića – od početka nije obećavao, a činjenica da do sada nije primetilo ništa problematično do sada, i pored izveštaja drugih organizacija, ne obećava ni za ostatak izbornog procesa.
Posmatrači imaju najveća ovlašćenja do sada – kad bi mogli da dođu
Još jedna mera iz implementacione tabele koja je ispunjena, ali koja očigledno neće postići željeni efekat, tiče se ovlašćenja izbornih posmatrača. Republička izborna komisija nedavno je usvojila pravilnik prema kojem su posmatrači dobili prava koja nisu imali ranije – sada mogu da posmatraju celokupan rad biračkog odbora, a ne samo dok je biračko mesto otvoreno. Takođe mogu da prate rad radnih tela Repubuličke izborne komisije, koja su, između ostalog, zadužena za preuzimanje materijala od biračkih odbora i njihovu predaju koordinatorima RIK-a.
I dok će domaćim posmatračima poput CeSID-a i CRTE nova pravila koristiti, posmatranje ovih izbora biće znatno manjeg obima nego što je to prvobitno planirano. Posmatračka misija Evropskog parlamenta neće moći da dođe zbog još uvek prisutnog rizika od kornavirusa. Iz istog razloga, Kancelarija za demokratske institucije i ljudska prava OEBS-a (ODIHR) prisutna je na ovim izborima samo u ograničenom obimu, bez sveobuhvatnog i sistematskog praćenja glasanja i brojanja glasova na izborni dan.
Da se vladajuća stranka odlučila na korak koji joj je predlagala i opozicija okupljena u Savezu za Srbiju i pomerila izbore za još nekoliko meseci, i svi posmatrači mogli bi da budu prisutni i da u punom obimu isprate proces, razuveravajući sumnje da je bilo bilo kakvih ozbiljnih nepravilnosti. Na ovo su ukazali i evropski poslanici iz redova socijaldemokrata u prošlonedeljnom pismu upućenom komesaru Oliveru Varheljiju.
Pritisci na glasače izostavljeni
Sve preostale mere navedene u implementacionoj tabeli odnose se na potencijalne nepravilnosti samog izbornog dana, i ispunjene su. Održan je vanredni nadzor nad Jedinstvenim biračkim spiskom, službenici se obučavaju za njegovo održavanje, a Ministarstvo je izdalo priručnik u tu svrhu. Takođe, Republička izborna komisija organizovala je obuke članova biračkih odbora Sve ove aktivnosti, kako je naš portal već ranije pisao, ne odnose se na najteže probleme izbornih uslova na koje su primedbe iznosili članovi opozicije, a koji se uglavnom dešavaju tokom kampanje, ali ne i na sam dan izbora.
S druge strane, jedna od najozbiljnijih pojava koja krši izbalansiranost izborne utakmice – pritisak na glasače – nije uopšte uključen u implementacionu tabelu. A, kako pokazuju izveštaji domaćih posmatrača, on je i te kako prisutan.
„U ovom izveštajnom periodu, posmatrači Crte su zabeležili ukupno 38 slučajeva pritisaka na birače u skoro 30 gradova i opština. U najvećem broju slučajeva cilj pritisaka je bio potpisivanje podrške listama koje učestvuju na izborima. Pritisci su se sprovodili telefonom ili lično. Među najčešćim načinima za pritiske građani su navodili otkaz kako njima lično ili članovima porodice, kao i gubitak usluga državnih institucija. Većina slučajeva je zabeležena u javnim institucijama kao i u javnim i privatnim preduzećima“, stoji u izveštaju CRTE za period do 24. maja. Registrovani slučajevi najverovatnije predstavljaju samo grebanje po površini ovog problema, prisutnog u Srbiji već dugi niz godina.
Analiza ispunjenosti obaveza na koje se obavezala vladajuća stranka na međupartijskom dijalogu pokazuje, dakle, da su mere usvojene, ali da su one bile nedovoljne – drugim rečima, najmanji zajednički sadržalac koji su mogli da pronađu vlast, deo opozicije, međunarodni akteri i domaće civilno društvo bio je nedovoljan kako bi popravio izborne uslove u Srbiji. Dok ovi izbori po svemu sudeću predstavljaju izgubljenu šansu da se situacija popravi, uzimanje neuspeha implementacione tabele kao nauk za neke buduće razgovore bio bi njen nesumnjivo pozitivan doprinos.