fbpx
European Western Balkans
Bezbednost

Milić: Ka debati o osiromašenom uranijumu zasnovanom na činjenicama

Jelena Milić; Foto: Tanjug / Dimitrije Goll

BEOGRAD – Vesti o ovogodišnjem formiranju Komisije za utvrđivanje posledica bombardovanja u Srbiji su reaktuelizovale javnu diskusiju o zdravstvenim posledicama NATO intervencije 1999. godine i efektima osiromašenog uranijuma 20 godina kasnije.

Vesti o tim pitanjima najčešće prenose tabloidi sa nekritičkim stavom i decidnim naslovima članaka u kojima se navodi da je upotreba te municije odgovorna za “epidemije raka”, kao i dnevne novine poput Večernjih novosti i Politike, koje prostor daju članovima komisije ili pojedinim naučnim nalazima.

Direktorka Centra za evroatlantske studije (CEAS) Jelena Milić navodi da je rad državne komisije koja bi trebalo da ispitaju eventualne posledice bombardovanja sa radom započeo posle javne rasprave o nacrtima strateških dokumenata 2018. godine, koje  su uveli konstrukciju “posledicama ratnih dejstava”, koja se odnosi na bombardovanje 1999. godine

“Novi nacrti strategija (odbrane i nacionalne bezbednosti) objavljeni se u aprilu 2018. godine, javna rasprava o njima trajala do 15. maja 2018. godine, dok je Skupština Srbije tri dana kasnije donela odluku o formiranju Komisije za istragu posledica NATO bombardovanja 1999. godine po zdravlje građana i životnu sredinu. Prvi preliminarni izveštaj Komisije se očekuje tek 2020. godine, pa ostaje nejasno po kojim kriterijumima su posledice već uvedene u nacrt Strategije odbrane”, kazala je Milić.

Ona je ocenila da je “bolje ikad nego nikad” utvrditi eventualne posledice bombardovanja, ali i da su se njeni članovi iznošenjem svojih unapred definisanih stavova, korišćenjem eksplicitnog govora i terminologije “diskvalifikovali kao eksperti koji bi trebalo da utvrde objektivnu istinu o događaju”.

Kao veliki problem u formiranju narativa o štetnosti upotrebe osiromašenog uranijuma, Milić navodi pretežno medije, koji su počeli za sve potencijalne zdravstvene probleme u Srbiji da “optužuju” tu municiju, i koji se služe “lažnim vestima” radi formiranja stavova u javnosti.

“Lažna vest je, na primer, da je Italija priznala štetne posledice osiromašenog uranijuma. Nalaze njihovih parlamentarnih komisija su demantovali stručnjaci, koji su nakon objavljivanja izveštaja naveli da su u njima bili pogrešno citirani. Ministarstvo odbrane te države, koliko ja znam, nije prihvatilo nijedan nalaz parlamenaraca”, kazala je Milić.

Ona navodi da ovo pitanje, kao i svako drugo bezbednosno, ne treba da “beži” od politike, ali i da domaće naučne institucije, poput Instituta za javno zdravlje, Ministarstva prosvete i nauke, lekarskih komora moraju da brane svoj kredibilitet proveravajući metodologiju i rezulate izveštaja koji tek trebaju da budu napisani.

Prema njenoj oceni, NATO bi trebao da zauzme eksplicitniji stav o medijskom izveštavanju u Srbiji na temu osiromašenog uranijuma.

Generalni sekretar NATO-a od oktobra 1999. godine do početka 2004. godine Džordž Robertson je odmah po stupanju na tu funkciju formirao komitet za pitanja u vezi s osiromašenim uranijumom, koji je između ostalog bio zadužen razmenu informacija između zainteresovanih država, kao i objavio mapu sa lokacijama na kojima je korišćena protivoklopna municija sa osiromašenim uranijumom.

Povezani članci

Srbija sve aktivnija u okviru NATO Programa “Nauka za mir i bezbednost”

Mateja Agatonović

General-major Franko Federići je 25. komandant KFOR-a

EWB

Marineli: Partnerstvo Srbije i NATO na čvrstim nogama

EWB