Iz Ministarstva za ljudska i manjinska prava pre nekoliko nedelja stigla je vest da je završen rad na finalnoj verziji nacrta Zakona o istopolnim zajednicama, skoro pola godine otkad je ekspertsko mišljenje o njegovom sadržaju dao i pravni tim Kancelarije Saveta Evrope u Srbiji. Kako je najavila resorna ministarka Gordana Čomić, sada je red na Vladu. Sagovornici EWB ističu da najnoviju verziju nacrta zakona još nisu videli i dodaju da se sa usvajanjem zakona planski odugovlači i taktizira zbog predstojećih izbora. Prema njihovim rečima, Europride čije je održavanje u Beogradu najavljeno za 2022. godinu, mogao bi da bude izvestan pritisak na vlast.
Da li se Srbija „obavezala“ na donošenje Zakona o istopolnim zajednicama?
Otkad je rad na nacrtu Zakona započet, deo javnosti koji je protiv usvajanja ovakvog zakona, neretko je kao argument navodio presudu Suda pravde EU koja državama članicama dozvoljava da pitanje istopolnih brakova reše u okviru svog nacionalnog zakonodavstva. Međutim, ono što se prećutkuje jeste da upravo taj isti Sud nalaže državama članicama da istopolne zajednice moraju biti jednako tretirane kao i heteroseksualne.
Da se Srbija ipak nije jasno odlučila da zakonski reguliše istopolne zajednice, može se videti u najnovijem Revidiranom Akcionom planu za Poglavlje 23, usvojenom 2020. godine. Mada se na nacrtu Zakona radi, Vada među planiranim aktivnostima ovaj zakon ne spominje.
Unapređenje položaja LGBTI zajednice pominje se na drugom mestu, u kontekstu realizacije Akcionog plana za primenu Strategije prevencije i zaštite od diskriminacije i kroz „kontinuiranu doslednu primenu Zakona o zabrani diskriminacije“.
„Nastavkom sprovođenja efikasnog modela policije u zajednici i kontinuiranom saradnjom sa predstavnicima LGBTI zajednice, nastaviće se i rad na unapređenju bezbednosne situacije svih pripadnika. U narednom periodu planirano je da se nastavi sa pozitivnom praksom podizanja svesti o nedozvoljenosti svih oblika diskriminacije i načinima za njenu prevenciju, što će biti postignuto nizom edukativnih događaja, obukama građana i državnih službenika, kao i štampanjem i distribucijom priručnika za prepoznavanje i reagovanje na diskriminaciju“ – stoji u revidiranom Akcionom planu.
Takođe, u dokumentima o Pregovaračkoj poziciji Republike Srbije i Zajedničkoj poziciji EU, ističe se usvajanje i primena Zakona o zabrani diskriminacije, ali se Zakon o istopolnim zajednicama i tu ne pominje.
Polazne osnove Zakona o istopolnim zajednicama regulisale su praktična pitanja poput zaključenja i raskida istopolnih zajednica, prava i obaveza u slučaju bolesti, izdržavanja, zajedničke imovine, poreza, penzije, nasleđivanja, pitanja koja proističu iz neregistrovane istopolne zajednice, podseća Dragiša Calić iz Komiteta pravnika za ljudska prava (YUCOM). U najvećem delu su upućivale na Porodični zakon ili u sebi sadržale rešenja iz istog, kaže on.
“Ipak, deo vezan za roditeljstvo odnosno prava deteta, dužnosti i prava roditelja, roditeljsko pravo, kao i delovi vezani za usvajanje, hraniteljstvo i starateljstvo nisu sadržani u odnosu na porodični zakon” – napominje Calić.
Prvi zvaničan znak nedostatka političke volje bila je izjava predsednika Republike Srbije Aleksandra Vučića početkom maja ove godine, kada je rekao da on neće potpisati ovaj zakon i da će ga “vratiti” Skupštini i nazvao ga protivustavnim, pozvavši se na pomenuti Porodični zakon “koji brak definiše kao zakonom uređenu zajednicu muškarca i žene”.
Ipak, stav Komiteta pravnika za ljudska prava je da Zakon o istopolnim zajednicama nije u suprotnosti sa Ustavom, kao i da se njime regulišu praktična pitanja iz svakodnevnog života istopolnih parova čime se ni na koji način ne remete ili umanjuju prava bilo koga.
Zajednica nije “brak” već “partnerstvo”
Calić podseća da zakon ne reguliše zajednicu kao brak već kao partnerstvo, ali, kako kaže, “nije siguran da građani u ovako podeljenom društvu, nespremnom za bilo kakav dijalog i toleranciju razumeju koliki je značaj donošenja ovog zakona za ostvarivanje prava manjina, u ovom slučaju LGBT građana.
Da je svrha ovog Zakona “menjanje života ljudi u Srbiji na bolje” poručio je i šef Kancelarije Saveta Evrope Tobijas Flesenkemper, kada je ministarki za ljudska i manjinska prava Gordani Čomić 4. juna ove godine predao ekspertsko mišljenje Generalnog direktorata za demokratiju Saveta Evrope o Nacrtu zakona o istopolnim zajednicama.
“Da bi se dogodila prava promena, neophodni su snažna politička volja i posvećenost, koje će se pretočiti u jako zakonodavstvo koje će biti ne samo usvojeno, već i sprovedeno” – rekao je tada Flesenkemper.
Mišljenje dostupno na sajtu Saveta Evrope tiče se standarda Saveta Evrope u oblasti borbe protiv diskriminacije na osnovu seksualne orijentacije i rodnog identiteta, kao i zaštite socijalnih prava, i u njemu se navodi da bi se usvajanjem specifičnog zakonodavnog okvira za istopolne parove Srbija značajno približila ispunjavanju ovih standarda, pored niza preporuka za poboljšanje prvobitnog Nacrta zakona.
Međutim, poslednji nacrt u koji su predstavnici organizacija koja se bave zaštitom ljudskih prava imali uvid je bio onaj na koji su eksperti Saveta Evrope dali svoje komentare, ističe direktor nevladine organizacije Civil Right Defenders za Evropu Goran Miletić.
Kako navodi, komentari se u potpunosti poklapaju sa onim na čemu su organizacije i eksperti u Srbiji insistirali od prvog sastanka Radne grupe.
“Prema navodima ministarstva, svi komentari su inkorporirani u poslednji nacrt zakona, ali nažalost nismo videli finalnu verziju. Najvažnije je da ona bude predočena javnosti i da se sa procesom usvajanja krene što pre” – kaže Miletić.
Da je najnoviji tekst Nacrta nepoznat javnosti kaže i naš sagovornik iz YUCOM-a Calić, koji podseća da su iz njegove organizacije krajem februara ove godine dali komentare na polazne osnove kao doprinos donošenju Zakona, nakon čega su iz ministarstva dobili evaluacionu listu iz koje se videlo da su sve načelno tadašnje sugestije prihvaćene.
“Nismo videli tekst Nacrta. Ako je isti kao tekst polaznih osnova na kojima smo radili i gde su naše sugestije usvojene, onda Nacrt u dobroj meri reguliše na zadovoljavajući način pitanja koja su od važnosti za svakodnevni život LGBT parova i napominjem da su određena pitanja potpuno izostavljena – već pomenuti deo koji se razlikuje u odnosu na Porodični zakon” – kaže Calić.
Komentari na prvu verziju Nacrta su bili deo procesa koji se odvijao paralelno sa donošenjem Zakona o izmenama i dopunama Zakona o zabrani diskriminacije i Zakona o rodnoj ravnopravnosti, podseća on, uz napomenu da se sa Zakonom o istopolnim zajednicama stalo iako su ova dva akta usvojena.
„Odugovlači se sa usvajanjem Zakona koji je odavno u strategiji i planu rada Vlade i ministarstava. Posle izrade predloga Zakona, ne postoji nijedan razlog da se on ne usvoji i očigledno da je u pitanju politička volja“ – dodaje Miletić.
Od formiranja Specijalne radne grupe za izradu nacrta prošlo je skoro godinu dana, a prve najave su bile da će se on na prolećnom zasedanju već naći pred poslanicima, ali se čini da se sa procesom odugovlači.
Miletić smatra da se radi isključivo o političkoj volji, te da će se Zakon usvojiti „onog trenutka kada vlast odluči“.
„Kao što znamo, sve odluke trenutno zavise od Predsednika Vučića i zbog toga očekujem da će do usvajanja zakona doći posle izbora. Njegovo objašnjenje da neće potpisati zakon je bilo praćeno izjavom da bi moglo doći do promene člana Ustava koji se tiče braka i vanbračnih zajednica, ali vidimo da se to nije desilo u sklopu ustavnih promena o kojima ćemo se izjašnjavati na referendumu 16. januara 2022. godine“ – kaže naš sagovornik.
Calić smatra da su Vlada i resorno ministarstvo adresa za pitanje o odugovlačenju, a ne civilni sektor, i misli da se razlog krije u tome što je ovo tema za koju je javnost veoma zainteresovana.
„Izbori su se bližili, pa se verovatno iz političkih razloga taktiziralo sa biranjem trenutka nastavka procedure“ – kaže on.
Izbore je nekoliko puta u medijima pomenuo i Miletić, rekavši da očekuje donošenje Zakona o istopolnim zajednicama nakon onih u aprilu, što bi moglo da se podudara sa održavanjem Europride-a sredinom septembra i u ovom događaju vidi svojevrsni pritisak na predstavnike vlasti. Smatra da će svi „opravdano“ postavljati pitanje zbog čega se odugovlači sa usvajanjem zakona koji je odavno u strategiji i planu rada Vlade i ministarstava, i podseća da posle izrade predloga zakona ne postoji nijedan razlog da se on ne usvoji, te da se radi o političkoj volji.
„Mnogi učesnici Europride-a i visoki gosti koje očekujemo će postavljati svoja pitanja vlastima u vezi toga. To nije pritisak da vlast uradi nešto što ne želi, već da poštuje međunarodne standarde koje je sama ratifikovala“ – ističe Miletić.
Članak je objavljen u okviru projekta „Podrška slobodi medija u Srbiji u vezi sa procesom pristupanja EU“, koji se sprovodi u saradnji sa EUROPEUM Institutom za evropsku politiku i uz podršku Ministarstva spoljnih poslova Češke Republike. Stavovi izraženi u ovom tekstu ne predstavljaju stavove EUROPEUM Instituta, niti stavove Ministarstva spoljnih poslova Češke Republike.