fbpx
European Western Balkans
Evropa

Rast zelenih partija: Da li je moguć proboj na evropskim izborima?

Zeleni talas; Foto: European Greens

Za zelene partije Evrope, prethodnih nekoliko nedelja mogle su doneti samo optimizam: na regionalnim izborima u Bavarskoj, jednoj od najvećih nemačkih pokrajinia, Zeleni su udvostručili svoj rezultat iz 2013. i postali druga najveća partija, jača od Alternative za Nemačku. Istovremeno, kao članovi vlade, Zeleni Luksemburga uvećali su svoju prednost za gotovo 50%, dok su na lokalnim izborima u Belgiji takođe zauzeli drugo mesto.

Dodatno ohrabrujući za ovu grupaciju je dramatičan rast nemačkih Zelenih koji traje već mesecima. Partija koja je na opštim izborima u septembru 2017. osvojila 8,9% glasova u prethodnih godinu dana nije zabeležila manje od dvocifrenog rezultata u redovnim istraživanjima javnog mnjenja. U prethodna dva meseca kretali su se uglavnom između 15 i 18 procenata podrške, da bi u dve prošlonedeljne ankete stigli do 20, odnosno 21% i druge pozicije na nacionalnom nivou.

“Ove pobede će sada dati podsticaj zelenom pokretu da prikupi snagu i bolje se organizuje kako bi nastavio da privlači nove glasače. Iskoristićemo ovaj vetar u jedrima kako bismo se revnosno pripremili za izbore za Evropski parlament u maju 2019. Zeleni nude promenu na bolje i toplo prihvatamo podršku koju su nam glasači pružili”, izjavili su ko-lideri partije Evropskih zelenih, Monika Frasoni i Rajnhard Bitikofer.

Naredni korak u pripremama za pomenute izbore biće sastanak saveta Evropskih zelenih u Berlinu od 23. do 25. novembra, na kom će biti utvrđena platforma i izabrana dva kandidata za predsednike Evropske komisije, koji će predvoditi partiju na evropskom nivou.

Kako prenosi EURACTIV, za dve pozicije nadmeću se troje kandidata – belgijanka senatorka Petra de Suter, poslanik Evropskog parlamenta iz Holandije Bas Ajkhaut i njegova koleginica iz Nemačke Ska Keler.

Šta su uzroci rasta popularnosti?

Najviše analize, očekivano, posvećeno je uspehu nemačkih Zelenih. Kako je partija, koja je ranije bila mlađi partner u vladi Gerharda Šredera, i trenutno na vlasti u 9 od 16 nemačkih pokrajina, ali takođe i bez veće podrške na izborima od 2005. godine, uspela da udvostruči svoju podršku?

U tekstu za Fondaciju Hajnrih Bel, analitičar Arne Jungjohan izdvaja tri faktora: držanje svoje tradicionalne idološke niše, opadanje popularnosti mejnstrim partija i pomeranje političke scene u desno, što je ostavilo prazan prostor na centru.

Najpre, program za koji se Zeleni zalažu već decenijama, zaštita životne sredine, održiv razvoj i borba protiv klimatskih promena, sve više postaju politički mejnstrim u zapadnim zemljama, piše Jungjohan.

“Ljudi osećaju promene. Imali smo izuzetno toplo leto. Ljudi mi govore: Vi Zeleni ste sve vreme bili u pravu”, izjavila je za Politiko Klaudija Keler, kandidatkinja Zelenih na bavarskim izborima.

U istraživanju obavljenom pre izbora, skoro 70% glasača prepoznalo je Zelene kao najkompetetniju partiju za pitanja politike životne sradine i zaštite okoline. Za to, bez sumnje, imaju da zahvala brendu koji su negovali još u vreme kad su bili smatrani radikalnom partijom na političkim marginama, početkom osamdesetih godina.

Međutim, sadašnji politički kontekst pruža neophodno dodatno objašnjenje za njihov rast. Podrška velikoj koaliciji, koju čine Hrišćansko-demokratska unija (CDU) kancelarke Angele Merkel, Hrišćansko-socijalna unija (CSU) sa sedištem u Bavarskoj i Socijaldemokratska partija Nemačke (SPD), doživljavaju neprestan pad popularnosti još od prošlogodišnjih izbora. Na samim bavarskim izborima, CSU, iako je sačuvala vodeću poziciju, zabeležila je najgori rezultat od osnivanja, a isto važi i za SPD, koja na nacionalnom nivou trenutno ima, za njene standarde, izuzetno slabih 15% podrške.

Loša reakcija na izbegličku krizu, meseci sastavljanja koalicione vlade, višestruke trzavice u okviru vladajuće koalicije i generalni zamor birača licima koja više od decenije upravljaju zemljom – svi ti faktori doprinose padu popularnosti tzv. Volkspartei – velikih partija levog i desnog centra. Kako podseća Jungjohan, Zeleni su na izborima u Bavarskoj privukli 190.000 bivših glasača CDU, 230.000 bivših glasača SPD, 100.000 onih koji prvi put izlaze na izbore i 140.000 onih koji nisu glasali u prethodnom ciklusu.

Konačno, ono što je najviše obeležilo političku scenu Nemačke u poslednje tri godine i doprinelo rastu desne populističke Alternative za Nemačku jeste izbeglička kriza, koja je pomerila veći broj partija u desno, uključujući i CSU. Zauzeti su čvršći stavovi po pitanju prijema izbeglica, a velika količina kritike usmerena je i ka EU.

Zeleni su, sa druge strane, odoleli zovu desno orijentisanog biračkog tela, i tako privukle veliki broj birača centra, koji su ostali bez svojih političkih predstavnika.

“U današnje vreme, Zeleni su jedina nemačka partija koja je jasno proevropska, prijateljski nastrojena prema izbeglicama i zastupnik liberalno-demokratskih vrednosti”, podvlači Jungjohan, navodeći istraživanje prema kome 59% ispitanika smatra da je bitno da postoji partija koja radi na humanoj politici azila, glasali oni za nju ili ne.

“Ljudi mi govore da su umorni od zastrašivanja i da žele hrabre politike. Pokušavamo da nađemo nove odgovore na probleme”, naglašava Klaudija Keler. Dodaje da je upoznala mnoge bivše glasače koji volonterski pomažu tražiocima azila i pri crkvi, koji su joj rekli da više ne mogu da glasaju za nekada konzervativnu CSU, od kad je zagazila u desni populizam.

Slične razloge EURACTIV navodi i za dobre rezultate zelenih u Belgiji i Luksemburgu. U zemlji-sedištu Evropske unije, ova politička partija uspela je da iskoristi krizu kroz koju prolaze socijalisti i liberali nakon otkrivenih korupcionaških skandala. Luksemburžani, takođe, postaju sve više svesni ekoloških problema, kao što su borba protiv pesticida, globalnog zagrevanja i zagađenja vazduha, tvrdi član Zelenih iz ove države.

Nije sve tako “zeleno”

Mogu li, dakle, Evropski zeleni da kapitalizuju na ovim izbornim uspesima, uvećaju svoj broj poslanika u Evropskom parlamentu (52 od 750) i značajnije utiču na kreiranje politika na evropskom nivou? “Politiko” navodi nekoliko razloga zbog čega bi trebalo imati rezerve prema takvom scenariju.

Najpre, to što su zelene partije ojačale u pojedinim starim zapadnoevropskim članicama, ne znači da je tako i u drugim delovima Evropske unije. Njihova podrška u Portugalu, Španiji i Italiji i dalje je niska, u Francuskoj je u opadanju, a u istočnoj Evropi gotovo nepostojeća.

Nedostatak tradicije zelenih stranaka je jedan od problema. Drugi je što, u zemljama gde i postoji nešto jača ekološka svest, takve politike zagovaraju mnogo popularnije partije od zelenih – u Španiji je to Podemos, a u Italiji Pokret pet zvezda.

Na grupu Zelenih u Evropskom parlamentu neće dobro uticati ni gubitak 10% poslaničkih mesta koja pripadaju partijama iz Ujedinjenog kraljevstva. Evropska narodna partija, na primer, nema ovaj problem, jer Konzervativna stranka ne pripada njenoj grupi, već Evropskim konzervativcima i reformistima (ECR).

Konačno, Zeleni za sada ne pokazuju interesovanje da uđu u postizbornu koaliciju sa socijalistima ili liberalima. Koalicija sa konzervativcima, iako izvodljiva u, na primer, nekim nemačkim pokrajinama, u ovom slučaju vrlo je teško zamisliva.

“Rekao sam Makronu: saradnja sa liberalima? Sa zadovoljstvom, jer se vi ne zbližavate sa ekstremnom desnicom. Ali neće biti nikakve zajedničke grupe u parlamentu koja će promovisati neoliberalnu globalizaciju”, rekao je za “Politiko” Filip Lamberts, kopredsednik grupe Zelenih u EP.

S obzirom na veličinu Evrope i prilično nejednak raspored snaga zelenih partija, za razliku od (još uvek) desnog i levog centra, pa i liberala, izgleda da će “zeleni talas” morati da sačeka neke naredne izbore – kada još više ljudi bude osetilo klimatske promene.

 

Povezani članci

Mej: Nova vlada uz pomoć prijatelja, a sada na posao

EWB

Štrahe pozvao Orbana da formiraju zajedničku frakciju u EP

EWB

EU usvojila mere za borbu protiv terorizma

EWB