MOSKVA – Ministar unutrašnjih poslova Aleksandar Vulin boravio je nedavno u dvodnevnoj poseti Rusiji gde se između ostalog sastao i sa sekretarom Saveta bezbednosti Ruske federacije Nikolajem Patruševim.
Osim uobičajenog naglašavanja visokog nivoa saradnja dve zemlje i tradicionalnih prijateljskih odnosa, pažnju je najviše privuklo saopštenje u kojem je istaknuto da će se dve zemlje zajednički boriti protiv “obojenih revolucija”.
“Na sastanku je istaknuto da su “obojene revolucije” postale već tradicionalni instrument politike određenih centara moći i zemalјa koje imaju za cilј narušavanje državnosti i gubitak suvereniteta pod izgovorom demokratizacije i konstatovano da se slobodne zemlјe moraju tome odupreti”, navodi se u saopštenju Ministarstva unutrašnjih poslova Srbije.
Prema pisanju Asošijejted Presa formirana je i radna grupa za borbu protiv obojenih revolucija. Njen zadatak će, kako prenosi AP, biti sprečavanje masovnih demonstracija i nadgledanje opozicionih aktivista, nezavisnih novinara i nevladinih organizacija. Podsećamo da se „obojenim revolucijama“ označavaju masovne demonstracije koje su dovele do pada autokratskih režima u Jugoslaviji, Ukrajini, Gruziji, ali i drugim zemljama.
Ruski recept za opoziciju u Srbiji?
Profesor Univerziteta Džons Hopkins Danijel Server je u izjavi za Glas Amerike istakao kako ovo približavanje Rusiji udaljava Srbiju od “zapadnih vrednosti”.
„Sve razvijenije partnerstvo sa Rusijom Srbiju udaljava od Evropske unije i zapadnih vrednosti. Time Beograd de fakto postaje autokratski saveznik autokratije”, rekao je Server.
Povodom izjava zvaničnika Srbije da se ekološki protesti finansiraju za Zapada, Server odgovara kako se samo „neslobodne države boje nenasilnog građanskog protesta“.
„Uspešne obojene revolucije su autohtone, čak i ako pojedine imaju koristi od međunarodne podrške”, istakao je Server.
Igor Novaković, direktor istraživanja ISAC Fonda, kaže za EWB kako Srbija nije u mogućnosti da ozbiljnije produbi saradnju sa Rusijom pošto bi u tom slučaju mogla da postane objekt američkih sankcija.
„Nisam siguran da međunarodni položaj Srbije može da istrpi otvaranje ruske kancelarije u Ministarstvu odbrane, niti neku jaču saradnju u kontekstu “izazova obojenih revolucija”. Isto se odnosi i na kupovinu ozbiljnijeg naoružanja, koje dolazi iz ruskih kompanija koje su pod sankcijama SAD, a na osnovu CAATSA zakona. Drugim rečima, SAD ukoliko odluče mogu da uvedu i sankcije i institucijama i pojedincima koji po njima krše CAATSA, i u slučaju eventualne nabavke nove Pantsir S1 baterije, pitanje je da li će za to postojati razumevanje SAD“, kaže Novaković.
Kada je u pitanju svrha ove posete, Novaković dodaje kako ona ide u prilog obe strane, pošto je Putinu bitan prikaz uspešne spoljne politike, dok je u Srbiji, a posebno pred izbore, važno isticanje toplih odnosa između dve zemlje.
„Svakako da ova poseta ima značaj i za unutrašnje prilike u Ruskoj Federaciji, u kojoj podrška Putinu opada i kojoj je značajno da predstavi da ima određene spoljnopolitičke uspehe sa bar nekim od evropskih zemalja, ali i za unutrašnjopolitičke prilike u Srbiji u predizbornom periodu, sa masovnim protestima na ulicama“, primećuje Novaković.
Vuk Vuksanović, istraživač u Beogradskom centru za bezbednosnu politiku, na pitanje da li se može očekivati oštrija reakcija aparata državne prisile odgovara kako su protesti mirni i ne daju povoda za akciju, ali upozorava da bi oštrije reagovanje policije izazvalo veći otpor kod građana.
„Trenutni protesti su mirni i ne iziskuju reakciju policije zato što njihovi organizatori i učesnici nisu dali vlastima niti povod niti izgovor za akciju. Pored toga, policijska akcija protiv ovih protesta bi potencijalno bila opasna za vladu jer bi mogla da bude okidač za još veći otpor prema vladi i njenim merama. Na policiji ostaje da garantuje javnu bezbednosti, a to uključuje i da obezbedi mirne demonstracije od bilo kojih napada.“, ističe Vuksanović.
Kada je reč o stvarnom razlogu posete Vulina Moskvi, Vuksanović u tu jednačinu ubraja više elemenata. Sa jedne strane je reč o spoljnopolitičkom manevrisanju Beograda između Istoka i Zapada dok je sa druge strane u pitanju i namera Vulina da ojača svoju poziciju u unutrašnjoj politici.
„Sastanak Vulina i Patruševa u Moskvi jeste bio povezan sa protestima pošto jedan od motiva i jeste bio da se delegitimišu protesti. Međutim, i u prošlosti bi vlada, kada bi bila suočena sa protestima, govorila Moskvi da su suočeni sa obojenom revolucijom, a zapadnim prestonicama da Rusija vodi protiv njih hibridni rat. Treba uzeti u obzir svakako i da Vulin, koji pripada pro-ruskom ogranku vladajuće koalicije, želi kroz kontakt sa Moskvom da ojača svoju unutrašnju poziciju. A tu je i naravno stara tendencija ove vlade da igra na rusku kartu kako bi ucenjivala Zapad“, kaže Vuksanović.