BRISEL – Ulazak Srbije u EU i pristupanje zajedničkom evropskom tržištu podrazumeva, kao i u slučaju svih drugih zemalja kandidata, i usklađivanje svih trgovinskih ugovora, pa i Ugovora o slobodnoj trgovini sa Evroazijskom ekonomskom unijom, kažu za Tanjug u Briselu.
”To nije novi uslov. U pitanju je opšte pravilo i čista logika”, kažu u Briselu, povodom zahteva da Srbija danom ulaska u EU raskine bilateralne trgovinske sporazume sa trećim zemljama ili organizacijama, uključujući i Evroazijsku ekonomsku uniju, i ističu da to nije nikakvo novo uslovljavanje Evropske komisije, već osnovna pozicija svih pristupnih pregovora.
Sporazum o stvaranju Evroazijske ekonomske unije potpisali su lideri Rusije, Kazahstana i Belorusije 2014. godine, koji je stupio na snagu godinu dana kasnije, a obuhvata i Kirgistan i Jermeniju. Pregovori sa Srbijom su počeli još 2016. godine i nakon tri godine pregovora, dve strane su usaglasile tekst sporazuma o slobodnoj trgovini koji će Srbiji omogućiti da 99.5 odsto svojih proizvoda plasira na tržištu od preko 180 miliona ljudi. Ali, kako ekonomisti tvrde, sporazum neće doneti dramatične promene za srpske privrednike.
„Srbija će i dalje izvoziti ono što je izvozila i to u skoro istim količinama – jer nema šta mnogo više ni da izveze”, rekao je pre nekoliko meseci ekonomski analitičar i bivši savetnik guvernera Miroslav Zdravković za BBC na srpskom.
Međutim, bitno je naglasiti da se Srbija pristupnim pregovorima sa EU obavezala da će u trenutku pristupanja EU raskinuti sporazume sa trećim stranama i obezbediti usaglašenost svih svojih sporazuma o trgovini, investicijama i ekonomskoj saradnji i drugih relevantnih sporazuma sa pravnim tekovinama EU.
U izveštaju Evropske komisije je istaknuto da će Sporazum o slobodnoj trgovini sa Evroazijskom ekonomskom unijom morati da bude usklađen sa obavezama Srbije iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju i moraće da sadrži izlaznu klauzulu koja garantuje da Srbija može da se odrekne ovog sporazuma do datuma svog pristupanja EU.
”U pitanju je opšte pravilo, koje važi za sve zemlje koje su ušle ili su na putu da uđu u EU. Ono je naznačeno još na početku pristupnih pregovora. U pitanju je i čista logika: ako postajte deo jedinstvenog EU tržišta, dobijate jednaka prava, ali i morate poštovati zajednička pravila”, navode diplomatski izvori u Briselu za Tanjug.
Raskidanje sporazuma o trgovini i usklađivanje sa pravnim tekovinama EU jesu samo neke od obaveza koje su predviđene Poglavljem 30: Ekonomski odnosi sa inostranstvom.
U izveštaju Komisije se navodi da je Srbija je umereno pripremljena u oblasti spoljnih odnosa, kao i da je izvestan napredak je ostvaren tokom izveštajnog perioda, ali je potrebno dalje jačanje kapaciteta za rešavanje ključnih problema trgovinske politike.
Ono na šta se posebno obraća pažnja u izveštaju, jeste to da bi Srbija trebalo da završi pristupanje Svetskoj trgovinskoj organizaciji (STO) donošenjem Zakona o izmenama i dopunama Zakona o genetički modifikovanim organizmima.
Osim Srbije, jedine dve države u Evropi koje nisu članice STO jesu Bosna i Hercegovina i Belorusija. Pored toga što bi Srbija imala pristup uređenom tržištu sa jasno definisanim pravilima i jednakim uslovima za sve, članstvo bi dovelo do povećanja obima trgovine, što je od izuzetnog značaja za male države poput Srbije.
Pridruživanje STO predviđa i pokretanje pravnih mehanizama u slučaju sporova između članica, što znači da bi trgovinske krize mogle jednostavnije da budu rešene, ali i da u slučaju ekonomskih gubitaka postoji mogućnost dobijanja kompenzacije.
Dodatna prednost odnosi se i na činjenicu da bi Srbija mogla aktivno da učestvuje u donošenju pravila, dok članstvo predstavlja jasan signal partnerima da u državi postoje uslovi za stabilno poslovanje.
Ipak, jedna od najvećih “kočnica” za članstvo u ovoj organizaciji jeste trenutni zakon o genetički modifikovanim organizmima.
„Nijedan modifikovan živi organizam kao ni proizvod od genetički modifikovanog organizma ne može da se stavi u promet, odnosno gaji u komercijalne svrhe na teritoriji Republike Srbije“, navodi se u zakonu.
Ipak, treba imati u vidu da je najveći spoljnotrgovinski partner Srbije Evropska unija i da bi prioritet države prvenstveno trebalo da bude usklađivanje sa pravnim tekovinama EU i ispunjavanje obaveza za članstvo u STO, čime bi Srbija mogla da ostvari veću ekonomsku dobit.