fbpx
European Western Balkans
Izdvojeno Politika

Šta za Srbiju znači otvaranje poglavlja 30?

Zastava Srbije; Foto: Tanjug / Sava Radovanović

Srbija bi danas trebalo da otvori Poglavlje 30 koje se odnosi na ekonomske odnose sa inostranstvom. Ono podrazumeva usvajanje propisa o Zajedničkoj trgovinskoj politici, koje su države članice u potpunosti prepustile EU i čije se zakonodavstvo u ovoj oblasti direktno primenjuje.

Međutim, ono takođe podrazumeva i preuzimanje obaveza iz članstva u Svetskoj trgovinskog organizaciji, čiji Srbija još uvek nije član.

U idealnim uslovima trebaće nam najamanje dve godine, smatra koordinator Radne grupe Nacionalnog konventa o Evropskoj uniji za poglavlje 30 Igor Novaković.

Da je ovo poglavlje od izuzetnog značaja za Srbiju, govori činjenica da time postaje deo jedinstvene carinske unije i zajedničkog tržišta EU, najveće globalne trgovinske sile danas.

“Usklađivanjem sa pravnim tekovinama u ovoj oblasti i pristupanjem EU, Srbija će unaprediti svoju pregovaračku poziciju na globalnim tržištima i biti zaštićena od nelojalne konkurencije“, navela je u svojoj analizi Sena Marić, viši istraživač i programski menadžer Centar za evropske politike.

Istovremeno, ona kaže, Srbija će morati da stavi van snage ili da izmeni postojeće bilateralne sporazume o trgovinskoj i/ili ekonomskoj saradnji, kao i sporazume o slobodnoj trgovini sa trećim zemljama, uključujući Rusku Federaciju i CEFTA”.

Prema istraživanju Centra za evropske politike, srednjoročni uticaj ovih izmena imaće pozitivne efekte koji će značajno nadmašiti inicijalne troškove.

„Koristi koje će Srbija imati su višestruke i direktno će se odraziti na povećanje ekonomske moći zemlje i životni standard građana, poboljšaće se institucionalna sigurnost i smanjiti rizik zemlje za investitore, što će na duži rok dovesti do povećanja konkurentnosti srpskih kompanija i omogućiti privlačenje investicija“, navela je Marić.

Da li ulazak u Svetsku trgovinsku organizaciju znači da ćemo morati da jedemo GMO proizvode i kada će Srbija morati da se odrekne sporazuma o slobodnoj trgovini sa Rusijom, samo su neka od pitanja na koja će građani dobiti odgovor nakon otvaranja ovog poglavlja.

Iako je zakonodavstvo u ovoj oblasti skoro u potpunosti usklađeno sa evropskim standardima, zatvaranje ovog poglavlja za Srbiju, neće biti lako. Kada će se staviti tačka na poglavlje o spoljnim odnosima, zavisiće, pre svega, od toga kada će Srbija postati član Svetske trgovinske organizacije.

Najveća prepreka ulasku u Svetsku trgovinsku organizaciju i zatvaranju poglavlja 30 jeste trenutni Zakon o GMO kojim je apsolutno zabranjen promet GMO proizvoda. Neophodne promene u okviru ovog zakona su povod za jedan od omiljenih populističkih argumenata protiv ulaska u STO, ali i EU, a to je da ćemo, ukoliko pristupimo ovim organizacijama, “morati da jedemo GMO hranu”.

Ipak, Igor Novaković objašnjava da građani nisu dovoljno informisani o ovom pitanju i da je moguće ukinuti apsolutnu zabranu prometa GMO, a da se pritom trgovina ovim proizvodima što više ograniči. To znači da uspostavljen sistem može i da da odgovor na brige građana, i da omogući Srbiji da postane članica STO.

“Postoje mogućnosti da se pronađu načini da se javnost uključi u proces odlučivanja o izdavanju dozvola prometa, te da se uvede sistem označavanja proizvoda koji sadrže GMO kako bi građani bili upoznati šta sve sadrže proizvodi koje kupuju. To su pristupi koje većina zemalja EU ima prema ovom pitanju, i mislim da su relevatni primeri i za nas. Da li zaista neko misli da jedna Švedska ili Nemačka manje štite svoje građane od Srbije kada je reč o GMO?” objašnjava Novaković.

Takođe, važno je napomenuti da izdavanje dozvole za promet pojedinih proizvoda koji sadrže GMO, ne znači dozvolu za sadnju GMO u Srbiji.

Ukoliko Srbija promeni Zakon o GMO i postane članica STO, biće joj omogućeno da trgovinu odvija u skladu sa standardima ove organizacije, čiji je glavni cilj da se trgovina odvija bez prepreka i u predvidivim okvirima. Prema pisanjima Privredne komore Srbije članstvo u STO predstavlja jedan od ključnih koraka integracije zemlje u moderne međunarodne ekonomske odnose, kao i važan element razvojne strategije zemlje u tranziciji, kao i zemalja u razvoju.

“Trenutno je više od 160 država u članstvu STO uključujući tu i sve države članice EU, SAD, Rusiju i Kinu. Van članstva STO su iz Evrope jedino Belorusija, BiH, mi, Andora i Vatikan. Srbija ostajanjem van STO se, na primer, odriče veoma važnih mehanizama za rešavanje trgovinskih sporova, a neki od ugovora o slobodnoj trgovini koje naša država ima, npr. sa Rusijom, se upravo zasnivaju na pravilima STO”, dodaje Igor Novaković.

Takođe, čak i u Izveštajima o napretku Srbije za prethodne dve godine, 2015. i 2016. godinu, Evropska komisija ističe da je Srbija umereno pripremljena u oblasti spoljnih poslova, ali se u oba izveštaja napominje da nije zabeležen nikakav napredak sa pristupanjem Srbije Svetskoj trgovinskoj organizaciji i da članstvo i dalje zavisi od donošenja Zakona o genetski modifikovanim organizmima koji je usklađen sa STO i pravnim tekovinama EU, kao i od završavanja pregovora o pristupu tržištu sa izvesnim brojem članica STO.

Drugi izazov koji je Novaković istakao je neophodna izmena nekih odredbi koje se tiču spoljnotrgovinskog poslovanja, kao što je ugovor sa Rusijom, ali i da se značajnije promene neće osetiti.

„Srbija će morati da otkaže svoje ugovore o slobodnoj trgovini sa danom ulaska u članstvo EU, te će u prvom periodu privrednici koji izvoze na ova tržista biti donekle oštećeni, ali kao što iskustvo Hrvatske pokazuje, samo za kratko. Srbija će takođe morati da uspostavi sistem davanja razvojne i humanitarne pomoci, čime ćemo dobiti još jedan instrument spoljne politike“, rekao je Koordinator Radne grupe Nacionalnog konventa o Evropskoj uniji za poglavlje 30, o ekonomskim odnosima sa inostranstvom.

Poglavlje 30 odnosi se na propise koji se primenjuju na spoljnu trgovinu i propise o Zajedničkoj trgovinskoj politici, kao i na razvojnu i humanitranu pomoć koju EU pruža zemljama u razvoju i najmanje razvijenim zemljama. Zajednička trgovinska politika ima politički značaj jer u velikoj meri proizlazi iz ugovora zaključenih u okviru Svetske trgovinske organizacije.

Zakonodavstvo EU u ovoj oblasti se uglavnom direktno primenjuje u državama članicama, što znači da su države članice u potpunosti prepustile Zajedničku trgovinsku politiku Evropskoj uniji i da je za nju isključivo zadužena Evropska komisija. Države članice moraju da se pridržavaju zakonodavstva i međunarodnih obaveza EU i na području razvojne pomoći. Takođe, moraju da obezbede kapacitete za učestvovanje u razvojnim i humanitarnim programima i projektima EU. Od zemalja kandidata za članstvo u EU se zahteva da usklađuju svoju politiku prema trećim zemljama, kao i pozicije u međunarodnim organizacijama sa politikama i pozicijama koju su usvojili EU i njene države članice.

Povezani članci

Inicijatori pisma Evropskog parlamenta: Stojimo rame uz rame sa organizatorima Europrajda

EWB

Brnabić sa ambasadorima EU: Non-pejper EK opterećen posledicama pandemije

EWB

Tabloidi najavili raspad SAD: Kako su provladini mediji izveštavali o protestima u Vašingtonu?

Sandra Maksimović