BEOGRAD – Ozbiljni nedostaci primećeni su u oblastima pokrivenim pregovaračkim poglavljima 23 i 24, u Srbiji su uočljivi elementi zarobljene države, a Evropska komisija bi trebalo više da insistira na sprovođenju neophodnih reformi, zaključci su predstavljanja 11. Alarm izveštaja koalicije PrEUgovor o napretku Srbije u ovim poglavljima, koja pokrivaju pravosuđe i osnovna prava, odnosno pravdu, slobodu i bezbednost.
Godina 2018. prelomna je za popravljanje nekih nedostataka i dalje sprovođenje reformi zbog revizije Akcionih planova za poglavlja 23 i 24, podsetio je moderator diskusije Bojan Elek, istraživač Beogradskog centra za Bezbednosnu politiku na predstavljanju izveštaja u beogradskom Medija centru.
On je ukazao na nastavak trenda zarobljavanja države, na šta je ukazala i Evropska komisija u kredibilnoj strategiji proširenja iz februara ove godine, i objasnio da se pod time podrazumeva „privatizacija“ države, odnosno primat koji privatni interesi nosilaca političke vlasti imaju nad javnim.
Bobana Macanović iz Autonomnog ženskog centra, jednog od članova koalicije, naglasila je da urušavanje demokratije počinje sa udarom na prava žena, i da je to slučaj i u zemljama Evropske unije koje su poslednjih godina bile optužene za pad demokratskih standarda.
Macanović je izdvojila tri slučaja koji ilustruju probleme sa vladavinom prava u Srbiji. Prvi je Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći, čiji je predlog Vlada usvojila u septembru, i koji diskriminiše nevladine organizacije, jer pravnici i pravnice koji su u okviru njih do sada pružale pravnu pomoć, sada to više neće biti u stanju da čine.
„U obrazloženju zakona pominju se NVO, ali ih nema u samom tekstu“, naglasila je Macanović, izrazivši nadu da će neki od poslanika u tom smislu predložiti amandman. Takođe je ukazala na činjenicu da oblici nasilja koje prepoznaje Zakon o sprečavanju nasilja u porodicu ne prepoznaje ovaj zakon, te samim time onemogućuje besplatnu pravnu pomoć u tim slučajevima.
Drugi primer koji je navela Macanović bila je javna rasprava o Zakonu o rodnoj ravnopravnosti. Prema njenim rečima, usvojeni su komentari isključivo desničarskih organizacija. Zakon se nalazi u veoma lošem stanju, i treba ga vratiti u onaj oblik koji je predložilo Koordinaciono telo za rodnu ravnopravnost.
Poslednji primer na koji se Micanović osvrnula bio je konkurs za sredstva namenjena za rad SOS telefona. Kako je objasnila, prema zakonu uopšte nije predviđeno sprovođenje konkursa, već javne nabavke. Dva konkursa su propala, a treći je omogućen tako što je Vlada zaključkom suspendovala član relevantnog zakona, što predstavlja ozbiljno kršenje principa vladavine prava.
Sa poslednjim zaključkom složio se Nemanja Nenadić iz Transparentnosti Srbija. „To je neverovatan slučaj kršenja načela pravne države. Ministarstvo je tražilo od Vlade da suspenduje član umesto da predloži novi zakon, što je nedopustivo“.
On je kao ozbiljnu manjkavost naveo predlog Zakona o sprečavanju korupcije, koji je lošiji od predloga iz oktobra 2016. Prema Nenadiću, ovaj zakon ne rešava pitanja kao što je funkcionerska kampanja i ne usvaja predloge iz procesa skrininga.
Sa druge strane, neke od pozitivnih promena jesu one u zakonima o državnoj upravi i lokalnoj samoupravi. Međutim, podsetio je, one su samo dobar potencijal, a njihova primena u praksi zavisiće od postojanja dobre volje.
Da ne treba imati preterana očekivanja prema primeni propisa pokazuje i nedostatak rešavanja v. d. statusa rukovodstva javnih preduzeća i dobrog dela javne administracije, uprkos tome što su zakoni na tom polju doneti 2012, odnosno 2016. godine.
Jedan od problema u praćenju napretka borbe protiv korupcije jeste nedostatak poređenja sa slučajevima iz prethodne godine. Ne postoje uporedivi podaci, odnosno javnost je uskraćena za njih, zaključio je Nenadić.
Treća govornica panela bila je Jelena Pejić, istraživačica Beogradskog centra za bezbednosnu politiku. „Postoji zakonodavna ofanziva u bezbednosnom sektoru koja preti da ugrozi teško dosegnute standarde i da produbi već postojeće probleme“, naglasila je ona.
Kao primere navela je zakone o Bezbednosno-informativno agenciji, odbrani, vojsci i policiji, kao i nacrte strategija odbrane i nacionalne bezbednosti. Ovi akti podstiču niz loših trendova, kao što su koncentracija moći u rukama političkih nameštenika, rastuća kontrola i prismotra nad običnim građanima, zamagljivanje nadležnosti, kao i onemogućavanje nezavisne kontrole nad sektorom bezbednosti, objasnila je Pejić.
„Nacrt Strategije nacionalne bezbednosti uvećava ulogu Predsednika Republike u upravljanju sektora bezbednosti, iako je po Ustavu za to nadležna Vlada“, istakla je ona.
Pejić je dodala da Ministarstvo odbrane sada mora da odobri naučna istraživanja od značaja za taj sektor koja se finansiraju iz inostranstva, što je problematično jer kvalifikacija „od značaja za odbranu“ nije precizno definisana, posebno zato što nacrt Strategije nacionalne bezbednosti uvodi pojam totalne odbrane.
Upitana da preporuči način za poboljšavanje situacije u ovoj oblasti, Pejić je predložila primenjivanje modela izveštaja Evropske komisije o stanju u Makedoniji povodom izbijanja skandala o masovnom prisluškivanju pre tri godine. Za razliku od redovnih godišnjih izveštaja, ovaj je bio pisan direktno, bez diplomatskih izraza, pisali su ga nezavisni eksperti, a primena preporuka pomno je praćena, podsetila je ona.
Na isto pitanje, Nenadić je skrenuo pažnju na 14 preporuka sadržanih u PrEUgovorom izveštaju, sa posebnim naglaskom na reformama u raspolaganju javnim sredstvima i kontroli finansiranja izbornih kampanja, dok se Macanović složila da „treba prebaciti lopticu Evropskoj komisiji“.