fbpx
European Western Balkans
Intervjui Izdvojeno

[EWB Intervju] Palmer: Srbiji i Kosovu treba ostaviti prostor za postizanje najboljeg mogućeg sporazuma

Metju Palmer; Foto: EWB

Intervju sa Metjuom Palmerom, vršilac dužnosti zamenika pomoćnika Državnog sekretara Sjedinjenih Američkih Država. Intervju je vođen tokom Bledskog strateškog foruma, koji se održao 10-11. septembra ove godine, a gde je Palmer bio jedan od govornika.

European Western Balkans: Prvo jedno opšte pitanje koje bi želeo da Vam postavim: Da li se po vašem mišljenju politika SAD promenila prema Zapadnom Balkanu od kad je Trampova administracija došla na vlast i nakon što ste Vi postali vršilac dužnosti zamenika pomoćnika Državnog sekretara?

Metju Palmer: Uvek ima kretanja u politici, ali bih sve u svemu rekao da je kontinuitet važniji od bilo kakvih razlika. Politika SAD na Zapadnom Balkanu ostaje fokusirana i posvećena pomaganju zemljama Zapadnog Balkana da postignu svoje ciljeve, a to je ambicija pristupanju Evropskim i Evroatlantskim institucijama, što za sve zemlje Zapadnog Balkana podrazumeva članstvo u Evropskoj uniji.

Za sve, osim za Srbiju, to takođe znači i članstvo u NATO, a SAD želi da promoviše najbliže moguće partnerstvo između NATO i Srbije. Radili smo na ovom cilju dugi niz godina kroz razne administracije. Ovo ostaje ključni strateški cilj politike SAD.

EWB: Mnogi mediji su pisali o tome da se javljaju bitne promene, posebno sada kada Zapadni Balkan kao region znači mnogo manje Sjedinjenim Državama. Da li su ti navodi osnovani?

MP:  Mislim da nije istina da je Zapadni Balkan manje bitan. Uvek je bilo takmičenja za dobijanje pažnje i vremena. Naravno, ako pogledate devedesete, Zapadni Balkan je bio na samom vrhu po pitanju prioriteta, ne samo za SAD, već za svet.

Stvari su se promenile u tom smislu, ali SAD su i dalje posvećene ovom regionu. Ostajemo uključeni u ovaj region. Ovde smo, sarađujemo blisko sa vladama Zapadnog Balkana da bismo ostvarili naše zajedničke ciljeve evropske integracije, mira, prosperiteta i stabilnosti.

EWB: Spomenuli ste NATO i saradnju sa zemljama Zapadnog Balkan kao jedan od ciljeva. Kako vidite perspektivu NATO proširenja na Zapadnom Balkanu? Videli smo da se Crna Gora pridružila prošle godine, a u Makedoniji se ovog meseca održava referendum od velikog značaja za NATO proširenje. Kako vidite perspektive Makedonije i nekih drugih država u regionu, poput Bosne i Hercegovine, povodom ulaska u NATO? Da li imaju podršku SAD za ovo?

MP: Za početak, želeo bih da kažem da je pridruživanje Crne Gore kao 29. članice NATO veliko dostignuće. Vlada je bila posvećena ovom pitanju i radila naporno da se kvalifikuje, ispuni standarde, demonstrira da će biti dobar partner Alijansi, da će doprineti njenim ciljevima.

„Postoji brzi put ka NATO članstvu koji je otvoren za Makedoniju. On zahteva primenu Prespanskog sporazuma.“

Bili su uspešni u ovome. Stajao sam pored premijera Markovića kada je došao u Vašingtonu da donese instrumente priključenja. SAD je depozitar ovih dokumenata, i to je bio veoma moćan momenat. To je bilo nešto na čemu smo radili naporno, to je bilo nešto na čemu je Crna Gora radila naporno. Oni su učinili Alijansu jačom i boljom.

To je nešto što pokušavamo da prikažemo otvoreno i jasno Makedoniji dok se makedonska javnost kreće ka referendumu 30. septembra. Veoma se nadamo da će glasanje 30. septembra biti u korist Prespanskog sporazuma. Nakon toga je potrebno promeniti ustavne promene u Makedoniji. Potom će Grčka trebati da ga ratifikuje, a kada krene primena sporazuma, verujem da će Severna Makedonija brzo krenuti  ka NATO-u.

EWB: Vidimo da NATO ima apetita za uvećanje, dok je EU uzdržanija po pitanju primanja novih članova. Takođe, postoji utisak da ovo čini NATO važnijim akterom u regionu od EU u smislu njegove stabilizacije. Da li biste se složili sa ovim?  

MP: Ne, mislim da oni idu ruku pod ruku. Postupci pristupanja u ove dve organizacije se međusobno podržavaju. Reforme koje su potrebne da zemlje Zapadnog Balkana postanu članice NATO-a pomažu im da krenu napred u, moram priznati, teži i više tehnički proces pristupanja EU.

Pristupanje EU je daleko više ambicioznije nego proces ispunjavanja standarda NATO članstva. I to s pravom. Traje duže, uključeno je više elemenata društva i ekonomije. Uveren sam da će članovi EU ostati otvoreni za integraciju Zapadnog Balkana u tu organizaciju. I uveren sam da će Zapadni Balkan ostati posvećen u postizanju tog cilja i implementiranja reformi tako što će izvršiti neophodne promene da ispuni standarde.

EWB: Dijalog o normalizaciji odnosa Beograda i Prištine je verovatno najvažniji politički proces koji se trenutno dešava na Balkanu. Glavna  tema ovog leta je mogućnost razmene ili korekcije granica između Srbije i Kosova. Savetnik za nacionalnu bezbednost Bolton je u suštini rekao da se SAD ne protivi nikakvom dogovoru koji uključuje teritorijalne promene, ali nije bio jasan oko toga da li SAD zaista podržava ovaj dogovor. Da li SAD smatra ovakvu vrstu dogovora prihvatljivim kao rešenje za proces normalizacije?

MP: Ono što bismo želeli da vidimo jeste sveobuhvatan dogovor, okrenut ka budućnosti i lokalnog karaktera. Ono što želimo da uradimo jeste da damo prostora stranama da ispregovaraju najbolji mogući dogovor. Nešto što je fer, nešto što je trajno, nešto što se može „prodati“ i u Srbiji i u Kosovu. A vođstvo može pričati sa ljudima, objasniti i stvoriti kritičnu masu da ga podrže.

To nije blanko ček. Želeli bismo da strane ispregovaraju najbolji mogući dogovor. SAD, naravno, nije strana u ovim pregovorima. Mi nismo prisutni u sobi, ne učestvujemo u procesu. Mi ohrabrujemo obe strane da dođu do dogovora.

Kada saznamo šta je dogovor, u meri u kojoj smo zabrinuti, reći ćemo stranama o tim zabrinutostima i raditi sa njima da se reše sva sporna pitanja koja možemo imati. Ali mislimo da je važno da čitav proces bude vođen od strane lokalnih lidera i da ga poseduju lokalni lideri.

EWB: Postoje li bilo kakve crvene linije koje SAD smatraju svojim smernicama za dogovor o normalizaciji?

MP: Želeli bismo želeli da strane imaju prostor da ispregovaraju najbolji dogovor koji mogu. Na kraju ćemo ga pregledati, ako ima nekih spornih pitanja, artikulisaćemo određene brige o određenom pitanju.

EWB: Mnoge ljude brine da, ako bude bilo kakvog dogovora o razmeni teritorija, to može destabilizovati pre svega Bosnu i Hercegovinu, ali takođe i Makedoniju kao i neke druge zemlje Zapadnog Balkana. Da li verujete da će SAD ostati čvrst garant celovitosti i stabilnosti BiH u slučaju da dođe do teritorijalnih promena?

MP: Apsolutno. Ništa ne dovodi u pitanje posvećenost SAD u očuvanju suvereniteta i teritorijalnog integriteta BiH.

EWB: Postoje mnogi eksperti koji vide Zapadni Balkan kao region u kom postoje takmičenja geopolitičkih uticaja, sa jedne strane zapadnih, a s druge ruskih i kineskih. Da li delite sa njima ovaj stav?

MP: Verujem da SAD i Rusija imaju različite ambicije na Balkanu. SAD podržava integraciju regiona u evropske i evroatlantske strukture, mi podržavamo vladavinu prava, evropske norme, harmoniju između država Zapadnog Balkana.

„Moskva smatra da se njeni interesi ostvaruju uz pomoć razdora i nepoverenja, SAD veruju da se naši interesi najbolje ostvaruju uz pomoć međusobnog razumevanja zajedničke budućnosti.“

Postaje sve jasnije da se ruska vizija njenih strateških ciljeva na Zapadnom Balkanu gradi na osnovu nepoverenja, nereda i protivljenja integracija. Ovo je šteta za region. Mislim da Rusi razumeju svoj interes na Balkanu na način koji je fundamentalno suprotan načinu na koji zemlje Zapadnog Balkana razumeju sopstveni interes.

Postoji značajno preklapanje, skoro 100%, u smislu američkog strateškog pozicioniranja na Balkanu i pozicioniranju vlada Zapadnog Balkana i samih država Zapadnog Balkana. Mi želimo šta i oni žele.

Rusi žele nešto drugačije. Rusija je 2016. pokušala da zbaci vladu Crne Gore, jer je išla ka članstvu u NATO-u. Očekujem da će Rusija takođe raditi i protiv Prespanskog dogovora u Makedoniji. Očekujem da će Rusi raditi i protiv sporazuma Beograda i Prištine.

Moskva smatra da se njeni interesi ostvaruju uz pomoć razdora i nepoverenja, SAD veruju da se naši interesi najbolje ostvaruju uz pomoć međusobnog razumevanja zajedničke budućnosti.

EWB: Da li mislite da su interesi SAD i EU komplementarni ili identični u regionu?

MP: Mislim da su komplementarni. Verujem da Evropa ne samo da ohrabruje članstvo Zapadnog Balkana u evropskim institucijama, već i oblikuje države regiona kako bi se kvalifikovale za članstvo i doprinele zajednici.

„Verujem da je važno da EU Kosovu kaže da su vrata ka boljoj i bližoj vezi sa Evropom otvorena. Vizna liberalizacija je sledeći logični korak i to je nešto sa čime bismo jako želeli da se EU složi.“

Verujem da je Zapadni Balkan jedan od važnih tačaka transatlantskoj saradnji. To je oblast gde se dosta slažemo. Postoje preklapanja u smislu strateških ciljeva, u vidu naše vizije, koja je jasna i privlačna.

Uvek će postojati razlike na taktičkom nivou, na primer verujem da je važno da EU Kosovu kaže da su vrata ka boljoj i bližoj vezi sa Evropom otvorena. Vizna liberalizacija je sledeći logični korak i to je nešto sa čime bismo jako želeli da se EU složi.

EWB: Postoje neki strani istaživački centri koji tvrde da bi jačanje saradnje sa Srbijom trebalo biti u fokusu uključenosti SAD na Zapadnom Balkanu. Da li mislite da je Srbija glavni igrač u regionu i da saradnja sa Srbijom od fundamentalnog značaja za očuvanje stabilnosti u regionu?

MP: Verujem da je saradnja sa Srbijom važna. Mislim da je kritična. Srbija je najveća zemlja Zapadnog Balkana. Imamo dobar odnos sa Beogradom. Imali smo ga dosta godina. Mi i Srbija delimo iste ciljeve. Taj cilj je pristupanje Srbije EU. To je strateški cilj Srbije i nešto što SAD snažno podržava.

Kako bi postigla ovaj cilj, Srbija se mora pomiriti sa Kosovom. U pitanju je potpuna normalizacija odnosa. Šta to znači, definiše se kroz pregovore pod posredstvom EU. Mi podržavamo pregovore, podržavamo ulogu Visoke predstavnice u pomaganju Beogradu i Prištini da se slože oko definicije pune normalizacije i njenih instrumenata.

Od ključne je važnosti za Beograd da postigne svoje sopstvene ciljeve sa podrškom SAD, sa podrškom EU i sa vođstvom predsednika Vučića.

EWB: Kada je reč o saradnji Srbije i NATO-a, ona je na veoma visokom nivou. Nivo saradnje sa NATO-om je mnogo veći od onog koji Srbija ima sa Rusijom. Zvaničnici NATO-a često nerado ističu da saradnja sa Rusijom možda predstavlja problem. Istovremeno, vidimo i pad usaglašenosti Srbije sa spoljnom politikom EU, naročito kada su u pitanju sankcije Rusiji. Kada iskombinujete ova dva faktora – bliska vojna saradnja i politička saradnja o nekim pitanjima – da li mislite da to predstavlja problem saradnje Srbije sa Zapadom?

MP: Sigurno je izazov u smislu da svi oni koji žele da pristupe EU moraju, kao deo procesa, da usklade svoju sopstvenu spoljnu politiku sa zajedničkom spoljnom i bezbednosnom politikom EU. To je jedan od uslova. To nije kao prekidač, u jednom trenutku si usklađen a onda nisi. To je spektar, postepen proces. Srbija razume ovo i obaveza Beograda je da postepeno uskladi svoju politiku sa EU.

Biće nekih tenzija po ovim pitanjima u smislu balansiranja odnosa koje Beograd ima sa Moskvom.

Verujem da ako Beograd i Priština postignu svoj dogovor o punoj normalizaciji svojih odnosa, to će smanjiti uticaj  Moskve u Srbiji. Veliki deo toga je oslanjanje Srbije na podršku Rusije da brani polaganje prava na teritoriju Kosova na međunarodnom nivou. Normalizacija će smanjiti oslanjanje.

To će biti dobro za Srbiju i njen evropski put. To je cilj Srbije, to je naš cilj, to je cilj Evrope.

Povezani članci

Borba protiv trgovine ljudima: Važna oblast u poglavljima 23 i 24

Katarina Ivanović

Srbija i NATO: Od neprijateljstva do bliske saradnje

Vuk Velebit

Loazo: Sadašnje stanje EU ne omogućava prijem novih članica

EWB